Još je jedna uspješna sezona iza koprivničkog vozača Leona Zelenka (16), jednog od najperspektivnijih mladih sportaša iz Republike Hrvatske i svjetsku karting senzaciju. Leon je u svijetu kartinga punih 13 godina, doslovno nema natjecanja na državnoj ili međunarodnoj sceni kojeg nije osvojio, a u dosadašnjoj karijeri okitio se europskim i svjetskim naslovima, što je za jednog vozača iz malene Koprivnice nestvaran uspjeh iza kojeg stoji puno treninga, truda, smirenosti i roditeljske podrške. Leon je u karting prvi puta sjeo s tri godine, dakle još u pelenama, a nakon nevjerojatnog 13-godišnjeg putovanja, vrijeme je za ozbiljan iskorak u karijeri, odnosno početak automobilističke karijere. Najbolji hrvatski kartingaš završio je svoju aktualnu sezonu kao prvak Hrvatske u klasi Rotax DD2 te kao osvajač Zlatne kacige, nagrade koju dodjeljuje Hrvatski auto i karting savez. Na valovima RKC-a, Leon je zajedno s ocem Danijelom ispričao svoje početke u kartingu, istaknuo najdraže utrke i naslove, ali i najavio oproštaj od ovog adrenalinskog sporta te prelazak u automobilske klase.
PL: Što te privuklo da se baviš kartingom?
– Sve je krenulo zapravo slučajno. Karting klub Koprivnica kupio je bolid koji je izvorno trebao biti za moju sestru, međutim ona je odustala od vožnje. Tako da sam ja s tri godine uskočio u bolid te sam već s tri i pol godine osvojio svoju prvu utrku. Sjećam se da je bilo izuzetno uzbudljivo praktički s hodalice prijeći na karting.
PL: Osim tvojeg oca Danijela, koji ti je ujedno i trener, tko je još bitan faktor u tvom timu?
– Tata je naravno zaslužan što sam se počeo baviti kartingom. Bio je na gotovo svim mojim utrkama, financijski puno pomagao, što je u ovom sportu izuzetno bitno, ali na svakom je natjecanju bio uz mene i davao mi podršku. Obitelj mi je od prvog dana veliki oslonac, a moram spomenuti i mehaničara Gunsa koji je u našem timu već 12 godina. Također, spomenuo bi i trenera Bena Georgea iz Australije koji je zaslužan za moj napredak.
PL: Što je zapravo najvažnije u svijetu kartinga, kako se postaje profesionalnim vozačem?
– Kao i u ostalim sportovima, trening je na prvom mjestu. Bez dovoljno posvećenosti i upornosti ne bi bilo ni rezultata. Za vozača kartinga najvažnije je da ima dobre reflekse, mirnu i staloženu glavu i puno puno koncentracije. Mislim da sam jedan od vozača koji daje najviše od sebe na utrkama. Naravno, tu ima puno talentiranih vozača, ali bez rada i upornosti nema kvalitetnih rezultata.
PL: Osvojio si brojne naslove na državnoj i međunarodnoj sceni, koju bi titulu izdvojio kao najdražu?
– Svaka titula je posebna i ima svoje mjesto u mojoj karijeri, ali najviše sam ponosan na osvajanje Internacionalnog Kupa u francuskom Le Mansu 2022. godine. U toj sezoni radio sam zaista jako naporno, trenirao sam svaki vikend i moj cilj bio je osvojiti Le Mans, koji mi je najdraža utrka koju sam ikad vozio. Pamtim i osvajanje drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu 2017. godine jer sam tu shvatio da mogu napraviti velike stvari u karijeri. Lijepi je osjećaj stati na pobjednički podij, pogotovo u bojama Hrvatske, jer nema ljepšeg osjećaja od toga kada znaš da predstavljaš svoju državu koja u kartingu nije svjetska velesila.
PL: Kako izgledaju pripreme uoči velikih prvenstava?
– Najljepši dio priprema svakako su putovanja, tata i ja smo na većinu utrka putovali privatnim kombijem te uoči svakog putovanja odemo u dućan i kupimo sve što nam treba za putovanje, od hrane pa do alata.
PL: Imaš li neke uzore u svijetu auto-moto sportova?
– Dragi vozači su mi Fernando Alonso, Španjolac koji je dvostruki pobjednik F1, a od novijih vozača najviše pratim Britanca Landona Norrisa i Australca Oscara Piastria koji su najmlađi vozači u Formuli 1.
PL: Imaš li neku utrku za koju žališ da nije bolje završila?
– To je definitivno nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Italiji. Od prvog dana ništa nam nije išlo od ruke, od početnog set-upa, do odabira sašije i guma. Najveći peh dogodio se u predfinalnoj utrci, gdje sam se sudario s drugim vozačem i zbog čega nisam imao mogućnost nastupa u velikoj utrci. Bio sam jako frustriran, ali to je sport.
PL: Drugi puta u karijeri dobio si nagradu Zlatna kaciga, kako gledaš na to postignuće?
– Naravno da mi je drago, šesti puta za redom sam prvak Republike Hrvatske. Prva Zlatna kaciga bila je posebna, ali s obzirom na neka razočarenja u ovoj sezoni, mislim da mi je ova nagrada ipak jako dobro došla, jer sam sezonu završio s odličnim rezultatom. Imao sam puno tehničkih problema ove sezone, ali zajedno s članovima tima uspjeli smo ostvariti sve zadane ciljeve.
PL: Koja ti je najdraža karting staza koju si vozio i kako tijekom vožnje reagiraš na publiku?
– Ima ih puno, ali moram izdvojiti Le Mans i portugalski Portimão. Prije sam najviše volio voziti po talijanskom autodromu Adriji, međutim ta staza više nije u funkciji. Što se tiče publike, uvijek je lijepo kada te netko bodri. Tribine su na karting utrkama uvijek krcate, stvarno nema ljepšeg osjećaja od vožnje na punim autodromovima.
PL: Koji su planovi za iduću sezonu?
– Nakon 13 sezona u kartingu, odlučili smo se da je vrijeme za promjenu, tako da ću u budućnosti voziti isključivo automobilističke utrke. To je normalan put, sigurno da neće biti jednostavno prijeći s kartinga u automobil, ali već sam odradio nekoliko probnih vožnji s Renault Cliom RS na riječkom Grobniku i mogu reći da sam jako, jako zadovoljan. U vožnji trkaćih auta nema mjesta za pogrešku, svaki manji nedostatak koncentracije i van staze ste. Imamo u planu nekoliko utrka, ali trebat će određeno vrijeme da pronađemo idealan automobil koji će mi po performansama najviše odgovarati.
NA: Leonove utrke podnosim dosta emotivno jer znam koliko se odričemo
– Kao roditelj jako sam ponosan što se Leon odlučio baviti auto-moto sportom. Svi smo u obitelji dali sve od sebe da Leon ima najbolje uvjete bez kojih danas ne bi bio tu gdje je. Svjetska prvenstva podnosim jako emotivno, jer kada vidite u kakvim uvjetima nastupaju ostali vozači, a nemaju rezultate kakve ima Leon, morate biti ponosni. Drugi timovi na natjecanja dolaze sa šleperima punima alata, mladi vozači imaju nutricioniste i sportske psihologe, a mi smo praktički krenuli iz ničega, tako da kada se Leon popne na pobjedničko postolje, teško mogu svladati emocije. Mi se naravno ne možemo financijski mjeriti s nekim timovima, ali zato su rezultati veći. Teško mi je izdvojiti neku utrku na koju sam najponosniji, svaka ima svoju priču, ali nastupi na Svjetskim prvenstvima ipak su najposebniji. Na Svjetskom prvenstvu imali smo prilike upoznati bivšeg finskog vozača Formule 1, Kimia Räikkönena, koji dolazi u pratnji svog sina. Nevjerojatno je vidjeti takvog sportaša kako sam radi na bolidu, šarafi gume i ostale tehničke elemente, a čovjek je milijunaš. U svome timu nema tehničara, već sve želi napraviti zajedno sa svojim sinom, zaista jednostavan čovjek – zaključio je ponosno Leonov otac Danijel.
FOTO arhiva
