Niti u najluđim snovima jedan Ludbrežanin nije mogao sanjati da će se obogatiti s jednom vrećom lješnjaka, a upravo se to dogodilo.
Zamoljeni smo, od naših sugovornika, da ne otkrivamo ničiji identitet, pa ćemo tu želju poštovati. Sve je počelo s Ljubljanskom bankom i krajnjim nepovjerenjem jednog mještanina ludbreške Podravine prema bankama. Naime, on je za bivše države svoju ušteđevinu čuvao u Ljubljanskoj banci, a raspadom Jugoslavije došlo je do velikih problema s ušteđevinom mnogih stanovnika Hrvatske koji su ostali bez teško stečenog novca. Upravo se to dogodilo i prvom protagonistu ove priče.
Tko je ovaj skrbni Podravec sam sebi rekao da više ne da lipe ni centa u banku te da će svoj novac čuvati doma u „čarapi“. I bogme je priskrbio, sada već pokojni seljak, pristojnu svotu novca. Prikupio je sto tisuća kuna i 20.000 eura. Nažalost, onda je umro, a od tada je taj novac bio na čuvanju kod njegove supruge. Ona se pak bojala, nakon što je ostala sama, novac držati u ladici, čarapi ili pod krevetom. Domišljata žena sjetila se jedne lokacije gdje potencijalni lopovi neće tražiti novac.
– Ona je tada odlučila novac sakriti u vreću s lješnjacima koja se nalazila u šupi. Sakrila je novac u sredinu vreće i tako mirno spavala, jer si je mislila, pa kome trebaju neočišćeni lješnjaci, lopovi to sigurno neće ukrasti – govori nam naša sugovornica, dobro upućena u događaj jer je u prijateljskim odnosima s najvećim dobitnikom u ovoj priči.
Ova fotografija je na mobitelu dočekala sretnog nasljednika
Nažalost, žena je ubrzo umrla nakon svog supruga te nikome nije rekla za novac niti njegovu lokaciju.
– Nakon njezine smrti njihov unuk došao je na imanje i vidio je da, između ostaloga, ima i nešto lješnjaka. Odlučio je dati ih strojno očistiti. Odnio ih je svom poznaniku koji ima odgovarajući stroj, a ono što se dogodilo promijenilo je njegov život – objašnjava nam naša sugovornica.
Tu u priču ulazi pravi junak ove zgode, koja je zapravo i više od toga, jer se ovdje radi o životnoj situaciji koja ipak pokazuje da u ljudima ima dobrote, poštenja i osjećaja za pravdu.
U priču se umiješala i sreća te pedantnost vlasnika stroja za čišćenje lješnjaka. Jer da je lješnjake samo ubacio u stroj, ne bi polomio samo ljuske lješnjaka, već bi kliješta stroja uništila i novčanice. No, on je lješnjake sipao pomalo te njegovu čuđenju nije bilo kraja kad su iz vreće ispala dva svežnja novca.
– Mogu si zamisliti što mu je tada prolazilo kroz glavu. On je odlučio novac vratiti sadašnjem vlasniku lješnjaka. Možemo se samo pitati tko bi od nas to učinio – istaknula je naša sugovornica.
No, junak naše priče nije imao dvojbe. Stavio je svežanj novca na vreću u kojoj ih je našao, fotografirao (mi smo uspjeli doći do te fotografije op.a.) i to poslao sretnom nasljedniku da su mu lješnjaci očišćeni. Što se nakon toga dogodilo, je li vlasnik lješnjaka nagradio poštenog nalaznika, nismo uspjeli doznati, ali znamo da dvojica Ludbrežana sad lakše spavaju. Jedan jer zna da ima lijepu nenadanu ušteđevinu, a drugi jer duboko u sebi zna da je napravio pravu stvar.
FOTO: Privatna arhiva, ilustracija
