Sezona vrganja mnoge je ponovno izmamila u šume, no prije nego što svaki pronađeni primjerak završi u košari dobro je znati da hrvatski propisi određuju i najmanju dopuštenu veličinu za sakupljanje pravih vrganja. Prema važećem Pravilniku o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta, prilikom sakupljanja nadzemnih gljiva nije dopušteno brati tek iznikla i vrlo mlada plodišta. Za prave vrganje propisana je i konkretna minimalna veličina.
U članku 17. Pravilnika navedeno je da se sakupljaju samonikle nadzemne gljive čiji promjeri plodišta nisu manji od propisanih vrijednosti. Kod pravih vrganja ta granica iznosi 40 milimetara, odnosno četiri centimetra. To znači da se pravi vrganji čiji je promjer plodišta manji od 40 milimetara ne bi smjeli sakupljati.
Sam Pravilnik pritom ne pojašnjava na koji se točno dio vrganja odnosi navedeni promjer niti propisuje način na koji se tih 40 milimetara treba izmjeriti, već koristi izraz „promjer plodišta“. Plodište vrganja obuhvaća vidljivi dio gljive, uključujući klobuk i stručak, a njegov najširi dio u pravilu je klobuk. Ipak, važno je naglasiti da sam Pravilnik izričito ne koristi izraz „promjer klobuka“, pa je najpreciznije držati se formulacije iz propisa i govoriti o promjeru plodišta.
Uz posebnu granicu za prave vrganje, Pravilnik općenito zabranjuje sakupljanje tek izniklih i vrlo mladih plodišta nadzemnih gljiva čiji je promjer manji od petine prosječnog promjera zrelog plodišta određene vrste. Dakle, brojka koju vrijedi zapamtiti kod pravih vrganja je 40 milimetara. Upravo je toliko kao najmanji promjer plodišta navedeno u važećem Pravilniku, dok način na koji se ta mjera konkretno utvrđuje nije dodatno razrađen.
FOTO ilustracija
