Zbrinjavanje otpada u posljednje je vrijeme glavna tema nakon skandaloznih otkrića o ilegalnom odlaganju svakakvog smeća u Lici i ostalim dijelovima Hrvatske. Svi smo svjesni da smeće koje svi pravimo jednostavno neće samo od sebe nestati i da ga negdje treba odložiti, zbrinuti, preraditi ili nekako uništiti, a jedan od takvih pogona nalazi se u neposrednoj blizini Koprivnice. Naravno da je riječ o Regionalnom centru za gospodarenje otpadom Piškornica i detaljno smo se pozabavili kronologijom događaja i pitanjima kako je takav centar završio ovdje, a ne negdje drugdje. I premda se danas dobar dio ljudi buni što je upravo Piškornica izabrana kao centar za otpad iz četiri županije sa sjevera Hrvatske, medijski zapisi iz nedavne povijesti pokazuju da nije to bila želja isključivo ovdašnjih lokalnih političara. Bila je to očito i želja samih ljudi koji su uporno glasali za opcije koje su zagovarale Piškornicu. Tako recimo na lokalnim izborima za župana 2013. godine koalicija HSS – HDZ predvođena Darkom Korenom kao jedno od predizbornih obećanja ističe da će „izgraditi centar za gospodarenje otpadom Piškornica radi gospodarenja otpadom na ekološki održiv način“. Na tim izborima Koren u Općini Koprivnički Ivanec dobiva 71,55 posto glasova, a situacija je još zanimljivija u Pustakovcu. Naime, Koren je u mjestu koje se nalazi najbliže Piškornici dobio 41 od ukupno 45 glasova onih koji su izašli na izbore. To govori da nisu samo političari bili za to da se smeće iz drugih dijelova Hrvatske dovozi ovdje, već su i sami ljudi očito bili za to da im smeće stiže na prag dvorišta, vjerujući da će njihova mjesta financijski profitirati, a danas su mnogi promijenili mišljenje. No, vratimo se na početak. Na samom početku 21. stoljeća Piškornica uopće i nije bila zamišljena kao regionalni centar za gospodarenje otpadom. Do današnje lokacije u Općini Koprivnički Ivanec došlo se nakon godina traženja, promjena planova, protivljenja lokalnog stanovništva i na kraju političkog zaokreta zahvaljujući kojem je iz igre izbačena druga lokacija i odlučeno je da otpad dolazi u Podravinu. Ono što je danas poznato kao RCGO Piškornica zapravo je rezultat procesa započetih još početkom 2000-tih otkada se nekoliko puta mijenjalo i mjesto i način na koji bi sjever Hrvatske trebao rješavati problem otpada. Još je 2001. godine tadašnje Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo u koalicijskoj Vladi Račan – Budiša u sklopu projekta Drava RiverBasin i programa INTERREG III B CADSES, predložilo pilot-projekt uspostave regionalnog centra za gospodarenje otpadom za sjeverozapadnu Hrvatsku. U taj projekt bile su uključene Koprivničko-križevačka, Varaždinska, Međimurska i Krapinsko-zagorska županija, što znači da je temeljna ideja da četiri županije zajednički rješavaju problem otpada postojala i puno prije nego što je Piškornica uopće postala kandidat za lokaciju.
Od Bolfana do Žabna
Dvije godine kasnije, taj je projekt dobio i konkretnog nositelja i osnovana je Javna ustanova za zbrinjavanje komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada sjeverozapadne Hrvatske (JUSZH) čiji je šef ubrzo postao Nedo Cepić koji je kasnije postao i prvi direktor osnovane tvrtke Piškornica, a u javnoj ustanovi su, uz četiri županije, sudjelovali i gradovi i općine s tog područja. Jedan od prvih zadataka novoosnovane ustanove bio je stvoriti prostorno-planske pretpostavke i pronaći odgovarajuću lokaciju za regionalni centar. U tom trenutku Piškornica još nije bila ni u kakvom planu, a jedna od prvih ozbiljnijih mogućnosti za lokaciju bila je Ruškovica kod Bolfana nedaleko od Ludbrega. JUSZH je već tijekom 2004. godine razmatrao da bi se ondje moglo graditi regionalno odlagalište otpada, a Cepić je tada javno govorio o toj lokaciji i najavljivao stručna i hidrogeološka istraživanja. No, ta ideja nije naišla na dobar prijam kod lokalnog stanovništva i već u ožujku 2005. godine u Bolfanu je održan referendum o tome jesu li mještani suglasni s kandidaturom lokacije Ruškovica za buduće odlagalište komunalnog i neopasnog otpada sjeverozapadne Hrvatske. Od 263 birača koji su glasovali, njih 197 bilo je protiv, samo 65 za, a rezultat je službeno zabilježen u Službenom vjesniku Varaždinske županije. Ruškovica tako nije postala regionalni centar, a potraga se nastavila. Sljedeća lokacija koja je došla mnogo dalje bio je Gunjak na području Općine Sveti Ivan Žabno. Upravo je Gunjak tada bio glavni kandidat za regionalni centar, a njegova će sudbina presudno odrediti ono što će se poslije dogoditi s Piškornicom. Gunjak nije bio tek usputna ideja jer je za tu lokaciju izrađena studija utjecaja na okoliš, lokacija je unesena u prostorni plan, a projekt je došao do faze u kojoj se razmišljalo o građevinskoj dozvoli. JUSZH je za projekt regionalnog centra na Gunjaku od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost već dobio 2,5 milijuna kuna. No, već krajem 2005. godine dogodio se veliki obrat jer iako je Gunjak na području Svetog Ivana Žabnog, nalazi se on neposredno uz područje Križevaca, a protivljenje mještana s vremenom je postajalo sve snažnije i peticiju je potpisalo više od dvije tisuće stanovnika. Kako je pisao Jutarnji list 20. prosinca 2005. godine, tadašnji dožupan Darko Koren objavio je da od Gunjaka neće biti ništa. U to je vrijeme župan bio Josip Friščić (HSS), a odluka o odustajanju od Gunjaka donesena je uz političku potporu županijskog vodstva i Koren je javno objasnio da Koprivničko–križevačka županija više ne podržava dotadašnji koncept.
– Smatram da ne treba dodatno dizati tenzije jer od odlagališta na Gunjaku neće biti ništa – rekao je tada Koren koji je novinarima potvrdio da govori u ime županije i župana Friščića.
– Shvatili smo da nam se nudila jedna prevladana tehnologija koja podržava navažanje smeća na hrpu i pokrivanje zemljom, a interes za takav način zbrinjavanja pokazala je jedna mala općina koja je na taj način željela profitirati ubirući ekološku rentu – prenio je tada Korenove riječi Jutarnji koji je dodao kako je on sad „od župana dobio mandat da se brine o djelatnosti zbrinjavanja otpada“ i da je „puno primjerenija tehnologija zbrinjavanja otpada na način kako je to ponuđeno u projektu Županija bez odlagališta“. No, odluka da se odustane od Gunjaka tada nije izazvala zadovoljstvo svih. Među njima je bio i načelnik te „male općine koja je na taj način željela profitirati ubirući ekološku rentu“ kako je Koren opisao Općinu Sveti Ivan Žabno, njegov tadašnji stranački kolega iz HSS-a, Vladimir Oguman. On je u jednom lokalnom mediju čak najavio sudsku tužbu protiv viših razina vlasti u slučaju odustajanja od Gunjaka kao lokacije i tvrdio je da je „Ministarstvo građevinarstva i zaštite okoliša nedavno pozitivnim ocijenilo studiju utjecaja na okoliš za lokaciju Gunjak“.
– Dobili smo pisanu informaciju da je studija ocijenjena pozitivno, no nakon toga nitko me više ne kontaktira što dalje s projektom, a mi smo u njega kao općina uložili znatna sredstva. Želimo da nas se za to obešteti ako na kraju odlagalište ode na drugu lokaciju – prenio je u travnju 2006. godine Jutarnji izjavu Ogumana koji je dodao kako su kao općina zbog projekta doživjeli i „brojna poniženja i neugodnosti“.
– Mi smo u početku planirali samo općinsko odlagalište na dva hektara dok nas Grad Križevci nije potaknuo na širenje ideje, da bi nam Grad okrenuo leđa i javno nas prozivao nakon što se promijenila politička klima. Sad kad se shvatilo da odlagalište neće biti štetno za okoliš i da će donositi ekonomsku korist, žele ga na koprivničko područje – govorio je tada Oguman, a spominjalo se tada da bi prema tom sporazumu općina dobivala oko šest eura po toni odloženog otpada, što bi s ekološkim rentama općini moglo donositi između četiri i osam milijuna kuna godišnje.
Posve druga tehnologija
Kao eventualna lokacija za odlagalište tada se spominjala i Lepavina iako je Koren govorio da „nikakva Lepavina nije u planovima“, a novinarima je poručio da „od načelnika Ogumana ubuduće izjave uzimaju samo ujutro dok je on još u stanju racionalno razmišljati i ne lupeta gluposti“. I tako je u igru došla Piškornica koju je, tvrdio je tada Koren, podržalo i županijsko poglavarstvo u sklopu projekta „Županija bez odlagališta“.
– O takvom načinu, primjerenijem i s ekološkog i s ekonomskog stanovišta, koji podrazumijeva tvornicu koja će otpad potpuno prerađivati u energiju, nedavno je raspravljalo i Županijsko poglavarstvo. To je posve druga tehnologija – zaključio je tada Koren i tada je u igru ušla Piškornica, a kao konzultant županije tada je angažiran i Institut građevinarstva Hrvatske. No, i više od dva desetljeća nakon tih najava, RCGO Piškornica ne koristi tehnologiju koju je najavljivao Koren pošto se energetska komponenta ni danas ne zaokružuje u samom sustavu postrojenja. Piškornica kakvu je 2006. godine najavljivao tadašnji dožupan Koren nije ista Piškornica kakva se danas gradi. U sklopu koncepta „Županija bez odlagališta“ govorilo se o svojevrsnoj tvornici koja bi otpad prerađivala u energiju, uz korištenje bioplina za proizvodnju električne i toplinske energije. Današnji Regionalni centar za gospodarenje otpadom temelji se na mehaničko-biološkoj obradi otpada, pri čemu se izdvajaju korisne sirovine, stabilizira organska frakcija i proizvodi gorivo iz otpada. To se gorivo potom može energetski oporabiti u drugim ovlaštenim postrojenjima, dok se Piškornica sama neće baviti spaljivanjem otpada niti proizvodnjom energije iz njega. To znači da je današnji projekt prvenstveno centar za obradu i razvrstavanje otpada, dok je Korenov tadašnji koncept imao znatno izraženiju energetsku komponentu. Ipak, iako se Piškornica već tada nametnula kao rješenje, Gunjak nije preko noći nestao iz dokumentacije. Još u ožujku 2007. održavala se javna rasprava o studiji utjecaja na okoliš za Gunjak. Protivnici projekta tvrdili su da studija nije dovoljno kvalitetna, dok je Cepić branio projekt, no politička odluka je već donesena. Razlog tome nije bio samo lokacija, već se mijenjala i sama ideja o tome što bi regionalni centar trebao biti jer je županijska vlast podržavala koncept „Županija bez odlagališta“ iako je taj koncept ubrzo potpuno napušten.
Ključno je bilo što je Piškornica već tada postojala kao odlagalište otpada i nije trebalo tražiti potpuno novu lokaciju i na njoj počinjati od nule jer na toj se lokaciji otpad organizirano odlagao još od 1982. godine. Prostor se prije toga koristio ponajprije kao poljoprivredno zemljište, a današnje odlagalište nalazi se u krajoliku u kojem prevladavaju livade i poljoprivredne površine, uz šumu jugoistočno od lokacije. U blizini, stotinjak metara sjevernije, prolazi vodotok Gliboki, a riječ je o lokaciji koja je hidrogeološki osjetljiva. Područje se nalazi na šljunkovito-pjeskovitom vodonosniku koji sadrži velike zalihe podzemne vode, a šire područje dio je strateških zaliha podzemnih voda Hrvatske. Iz istog vodonosnika voda se crpi i na koprivničkim crpilištima Ivanščak i Lipovec. Upravo su zato podzemne vode jedno od ključnih pitanja kada je riječ o zaštiti okoliša na Piškornici, a to je posebno važno zbog načina na koji se otpad ondje odlagao u prvim desetljećima. Između 1982. i 2000. Na Piškornici je odloženo oko 223 tisuća tona komunalnog otpada, u vrijeme kada odlagalište još nije imalo današnji sustav zaštite od prodora onečišćenja u tlo i podzemne vode. Prvi idejni projekt sanacije izrađen je još 1991., ali je Studija utjecaja na okoliš za uređenje odlagališta prihvaćena tek 2001. godine. Lokacijska i građevinska dozvola izdane su 2004., a sanacija je počela godinu kasnije. Sanacijom je stari otpad premještan na uređene plohe, uz postavljanje nepropusnih slojeva, HD-PE folije i sustava za prikupljanje procjednih voda. Time se pokušalo pod kontrolu staviti odlagalište koje je desetljećima funkcioniralo prema znatno primitivnijim standardima zaštite okoliša. Prve tri plohe sanirane su u sklopu tog projekta, dok je četvrta izgrađena 2016. godine. Baš zato što je postojeća lokacija već bila namijenjena gospodarenju otpadom, a upravo je 2005. počela i njezina sanacija, Piškornica je imala veliku praktičnu prednost pred lokacijama koje bi tek trebalo otvoriti i kasniji dokumenti potvrđuju da je upravo ta postojeća infrastruktura postala temelj za razvoj regionalnog centra. U travnju 2006., Koren je već javno govorio da se kao alternativa Gunjaku razmatra Piškornica kod Koprivničkog Ivanca kada je ponovno naglasio da ne bi bilo riječ samo o preseljenju starog projekta s jedne lokacije na drugu, nego o novom projektu koji bi se temeljio na drukčijoj tehnologiji. Piškornica je već tijekom 2007. godine izmjenama i dopunama Prostornog plana Koprivničko-križevačke županije određena kao lokacija Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske. U prostornim planovima Općine Koprivnički Ivanec područje Piškornice dodatno je definirano kao zona namijenjena industrijskoj preradi otpada, čime je višegodišnja potraga za lokacijom praktično završena. Od tog trenutka više se nije tražilo gdje će biti regionalni centar, nego kako će se izgraditi, a projekt je zatim postupno dobivao današnju organizacijsku strukturu.
Strateški projekt
Četiri županije zajedno s Općinom Koprivnički Ivanec osnovale su 12. ožujka 2009. društvo Piškornica d.o.o. Temeljni kapital bio je podijeljen tako da je svaka od četiri županije imala 22,5 posto, dok je Općini Koprivnički Ivanec pripalo 10 posto. Zanimljivo je da je u novu tvrtku ušao i čovjek koji je bio na čelu JUSZH-a u vrijeme dok se projekt pripremao na Gunjaku – Nedo Cepić. Prethodna javna ustanova tako je ustupila mjesto novoj tvrtki, a projekt je dobio ime koje će ga pratiti do danas. U međuvremenu se promijenio i širi hrvatski sustav gospodarenja otpadom. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske iz 2005. i Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2007.–2015. predvidjeli su uvođenje integralnog sustava gospodarenja otpadom, izgradnju regionalnih odnosno županijskih centara te sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta. Kada je 2014. Vlada projekt proglasila strateškim, priča je već bila potpuno institucionalizirana. Tada je službeno navedeno da će RCGO Piškornica služiti za zbrinjavanje miješanog komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada s područja četiri županije, odnosno za područje sa 550 tisuća stanovnika u 110 gradova i općina. Predviđen je bio cjeloviti sustav s pretovarnim stanicama i centralnom obradom otpada na Piškornici, a u međuvremenu je dio ljudi počeo iskazivati nezadovoljstvo.
– Mi od tog smeća nismo dobili ništa, samo zlo – rekao je u lipnju 2017. godine za televizijsku emisiju „Potraga“ jedan mještanin Pustakovca, a pokazalo se da se u Piškornicu, osim otpada iz četiri županije sa sjevera, dovozio i otpad iz Rijeke.
– Ne znam koliko je stiglo iz Rijeke, koliko je bio godišnji kapacitet njihov u godinu dana, koliko su vozili ovdje. Cijeli grad Rijeka ovdje je odlagao otpad u 2015. i 2016. godini – rekao je za istu emisiju tadašnji direktor Piškornice Mladen Jozinović koji je samo nekoliko mjeseci kasnije smijenjen, a tek krajem prošle godine nepravomoćno na Županijskom sudu u Varaždinu osuđen na dvije i pol godine zatvora jer je sam sebi tijekom 2016. i 2017. godine nezakonito isplatio oko milijun i pol kuna bonusa i nagrada. Jozinović je pravomoćno osuđen na osam mjeseci uvjetnog zatvora i zbog lažiranja diplome prometnog fakulteta. Danas je RCGO Piškornica u visokoj fazi izgradnje, kako je to navedeno prilikom obilaska postrojenja ministrice zaštite okoliša i tranzicije Marije Vučković i probni rad trebao bi početi krajem prvog kvartala iduće, a u punom pogonu trebala bi biti krajem sljedeće godine.
Sjajan napredak
– Ovo je sjajan napredak u odnosu na prošlu godinu, on je nevjerojatan, a riječ je o jednom od najvrjednijih i najvećih strateških projekata u gospodarenju otpadom u Republici Hrvatskoj. Sa svim porezima iznosi gotovo 150 milijuna eura – rekla je tada ministrica, tako da će Centar vrlo brzo profunkcionirati, doduše na bitno drukčiji način nego što je to dvadesetak godina ranije zamišljao tadašnji dožupan, kasnije dugogodišnji župan Darko Koren. A mještani baš i nisu presretni što otpad dolazi u njihovu blizinu, pogotovo nakon što posljednjih tjedana slušamo o bezbrojnim nepravilnostima kada je riječ o odlaganju smeća i jasno da su građani u strahu. No, povratka više nema i Piškornica će ubrzo postati jedan od ukupno 11 centara za gospodarenjem otpada u Hrvatskoj.
Veliki požar prije deset godina
Ozbiljna opasnost po zdravlje ljudi i prirodu
Prije točno deset godina na Piškornice je izbio veliki požar. Bilo je to 3. rujna 2016. godine, a koprivnički vatrogasci tada su izvijestili da je zahvaćena površina 30×50 metara na običnom smetlištu. Iz Piškornice su sljedećeg dana objavili da je došlo do kemijske reakcije duboko u otpadu koja je odmah uočena od strane zaštitara te su oni istog trenutka obavijestili vatrogasce. Požar je uskoro ugašen, a potom se pristupilo kontroli zgarišta, kako bi se sljedećeg dana moglo pristupiti redovnoj sanaciji. Dan poslije požara u Piškornicu je stigao tadašnji ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović i ustvrdio da je riječ o vrlo ozbiljnoj opasnosti po zdravlje ljudi i prirodu, pogotovo jer je to bio drugi požar u samo dva tjedna.
-Reći da zdravstvene opasnosti nema kada gori otpad vrlo je neodgovorno. Opasnosti uvijek ima. Nadam se da odlagalište radi u skladu s propisima i da se monitoriraju zrak i otpadne vode. Koliko je dioksina u zraku bilo jučer, ovisi o tome koliko je plastike gorjelo – izjavio je tada Dobrović i naglasio da svjedočimo apsurdnoj situaciji u kojoj se otpad gomila i prikupljaju prihodi, a da se k sustavnom rješenju ne ide.
Tražili odlučno ne Piškornici, ali uzalud
Ozbiljniji prosvjedi krenuli tek 2019. godine
Od trenutaka kada je postalo jasno da će Piškornica postati centar za otpad, svo to vrijeme u Koprivničkom Ivancu i Pustakovcu nije bilo nekih ozbiljnijih ili organiziranijih prosvjeda ili pokreta protiv odlagališta otpada. Tek kasnije, kada su mještani shvatili da će postojeće lokalno odlagalište dobiti regionalnu funkciju i primati otpad iz četiri, čak se neko vrijeme najavljivalo i šest županija, došlo je do organiziranijeg otpora. Tako je početkom 2019. godine udruga Zelena Piškornica objavila kako je prikupila 412 potpisa građana za raspisivanje lokalnog referenduma o RCGO-u, no referendum se nikad nije dogodio.
– Prikupili smo 412 potpisa. Od toga su, prema nalazu Ministarstva uprave, 372 potpisa bila važeća, što je više od 20 posto ukupnog biračkog tijela. To je jedino što nam Ministarstvo uprave priznaje: ostvarili smo uvjet jer imamo više od 20 posto upisanih birača i inicijativa je samim time valjana – govorio je tada predsjednik udruge Zelena Piškornica dr. Ivica Jakupić, kao i da referendum nije održan zbog birokratskih zavrzlama.
– Oni nama odriču pravo da mi uopće pokrećemo tu inicijativu jer zakon definira da mi ne možemo odlučivati o stvari o kojoj se odlučuje na razini države – objasnio je tada Jakupić, a raspisivanje referenduma potom je najavio i tadašnji načelnik Općine Koprivnički Ivanec Mario Švegović, ali referendum o Piškornici nikad nije održan.
Najveći prosvjed održan je u svibnju 2019. godine kada se u središtu Koprivnice okupilo stotinjak prosvjednika i tražilo zaustavljanje projekta izgradnje regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Tražili su od tadašnjeg župana Korena da kaže odlučno ne Piškornici, kako je spalionici u Konjščini rekao zagorski župan Željko Kolar, no kao što je očito, ništa se nije time postiglo.
JAKŠIĆEVO ŽESTOKO NE SMEĆU IZ GOSPIĆA I VARAŽDINA
“Ako treba, kamionima ćemo blokirat prilaze Piškornici”
KOPRIVNICA – Otpad iz Gospića, ali i onaj iz Varaždina, u fokusu je javnosti posljednjih dana, a ono što najviše zabrinjava građane Koprivnice jest, dolazi li i hoće li on dolaziti na Piškornicu. Rekao je tako Mišel Jakšić, koprivnički gradonačelnik, istaknuvši da posljednjih dana dobivaju jako puno upita o toj temi. Prema njegovim saznanjima, otpad iz Gospića i Varaždina ne ide na Piškornicu.
-Bilo kakva rasprava u tom smjeru dovest će do žestokih reakcija s naše strane, sa strane Gradske uprave, i to je nešto na što nećemo pristati nikada i apsolutno nećemo dozvoliti. Makar morali ići putem građanskog neposluha i da kamioni Komunalca, KC voda i Kominga blokiraju prilaze samoj Piškornici, pa kud puklo da puklo – jasan je bio gradonačelnik Jakšić.
S obzirom na to da je Varaždinska županija suvlasnik Piškornice, postavlja se pitanje hoće li taj otpad završiti na Piškornici, no Jakšić je napomenuo da na to neće pristati ni u ludilu. Podsjetio je da Grad Koprivnica s Piškornicom nema nikakve veze jer nisu u upravljačkoj strukturi, iz nje su, kako kaže, izgurani prije 20 godina što je rezultiralo i dugom sudskom borbom.
– Prije 20 godina donijeta je odluka da će ovdje biti regionalni centar za gospodarenje otpadom i to je nešto od čega danas ne možemo pobjeći, a onda za spalionicu neka nađu drugu lokaciju. Kroz ovaj centar se napokon nešto pokušava riješiti i staviti u kontrolu, mislim da bi bilo apsolutno ne fer, da ne kažem gnjusno, da se opet nagradi neke koji nisu radili apsolutno ništa, štoviše u nekim krajevima premrežili su se s mafijom pa onda ajde, vi ste uredni i odgovorni, vi ćete to dobro provesti s ovom spalionicom. Imaju oni dovoljno lokacija gdje mogu to riješiti – smatra Jakšić koji najveću odgovornost svega što se u Hrvatskoj događa s otpadom vidi u premijeru Andreju Plenkoviću.
ANKETA
Stjepan ŠVAGELJ (Koprivnički Ivanec): Malo je prekasno sad potencirati temu Piškornice jer se više ništa ne može promijeniti. Kad se trebalo boriti protiv odlagališta, onda je nas koji smo se digli na noge bilo vrlo malo. Politika me ne zanima, tako da ne glasam ni nijednim izborima.
Mihael BUDIN (Pustakovec): Na temu Piškornice mogu jedino reći da se sad puno manje šire neugodni mirisi nego što je to bio slučaj prije pet-šest godina. Moja kuća je praktično najbliža odlagalištu, ali što je tu je, prihvatio sam takav stil života. U vrijeme kad je ta tema bila aktualna, bio sam maloljetan.
Branka KOVAČ (Koprivnički Ivanec): Više nema smisla raspravljati o Piškornici. Osobno sam se borila protiv odlagališta, ali većina mještana nas nije podržala. Da je tako, bilo potvrđuje i činjenica da Darko Koren na području naše Općine uvjerljivo dobivao najviše glasova.
Danijel POTROŠKO (Pustakovec): Mi smo dobili odlagalište i što god da sad netko govori, ono sigurno neće nestati. Samo je upitno koliko će se i otkuda dovoziti otpad. Nikad nisam glasao za Darka Korena, a glavni razlog je bila upravo Piškornica.
FOTO arhiva
