Petak je 10. rujna 1976. godine, lijep kasnoljetni dan. Vedro, sunčano, toplo, bez vjetra, izvrsna vidljivost. Vremenski i meteorološki uvjeti idealni, sve da se ne dogodi. Ali, dogodilo se. Oko 35 kilometara sjeveroistočno od Zagreba, iznad Vrbovca, 10:14:41 sati, na visini od otprilike 10.000 metara i brzinama od 900 kilometara na sat, sudarila su se dva civilna zrakoplova. Trident Three kompanije British Airways, let broj 476 iz Londona za Istanbul s 54 putnika i devet članova posade i drugi, DC-9-32 Inex Adria Aviopromet iz Splita prema Kölnu, let broj 550 sa 108 putnika i pet članova posade. Zrakoplovi su bili ispravni, a posada zdrava, iskusna, pouzdana i odmorna. Pridržavali su se plana leta i najvjerojatnije oba na auto-pilotu, a budući da niti jedan pilot u kritično vrijeme nije ništa poduzimao, u trenutku kontakta nisu se vidjeli. To je bilo vrijeme kada zrakoplovi nisu bili tehnički opremljeni kao danas, kada suvremena elektronika registrira neposrednu opasnost sudara. Bljesak, dim, početak destrukcije i pada uočio je pilot zrakoplova „Lufthansa“ koji se nalazio 24 kilometra istočno iza zrakoplova „Trident“ i odmah obavijestio kontrolu zračnog prometa Zagreb. Katastrofa se više nije mogla spriječiti. Direktni sudar lijevog krila DC-9 presjeklo je „Tridentov“ kokpit i prednju putničku kabinu. Silina udara, strukturni raspad letjelica i dekompresija bili su fatalni za svih 176 putnika. Zrakoplovi su pali sedam kilometara međusobno udaljeni, na poljoprivrednu površinu od otprilike 10 kilometara kvadratnih. Srećom, iako je u blizini bilo ljudi zauzetih radom i slučajnih očevidaca, pa i obiteljskih i gospodarskih objekata, nitko na tlu nije stradao. Prizori su bili stravični, a za očevice i prve pristigle traumatični za cijeli život. Žurno su formirani timovi za spašavanje, gašenje požara, osiguranje i formalnu radnju očevida. Iako bez iskustva i suočeni s nedoživljenom tragedijom, nije bilo prigovora na reakcije.
Vrhunski koprivnički kriminalist
Nakon sudara i raspada letjelica na velikoj visini, zračne struje nosile su lagane materijale, papir i slično, prema sjeveru, pa i do područja Koprivnice, najbliže do Vinice. Građani su pronađene predmete predavali policiji koja je kontaktirala stožer. Kao formalni član ekipe za očevid uključen je Koprivničanac Stjepan Slukić, krim. tehničar i daktiloskopski vještak, što znači sudski vještak za utvrđivanje identiteta osoba na temelju papilarnih linija prstiju, dlanova i stopala koju je razvio naš čovjek, Ivan Vučetić, po kojem Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, kao samostalna ustrojstvena jedinica MUP-a, nosi ime. Izbor Stjepana Slukića nije bio slučajan, jer radilo se o čovjeku koji je razvio krim. tehniku u koprivničkoj policiji do respektabilnosti, po naprednim inovacijama (fizika, kemija, fotografija….), kadrovima i edukativnosti. Osobnim primjerom kao pravnik – kriminalista, viši krim. tehničar, sudski vještak, ali i poznavatelj krim. taktike i metodike, bio je neizbježan i primarno osoba koja se s očevida nikad nije vraćala bez dokaza. Jednostavno preteča suvremene forenzike. Detekcija najtežih kaznenih djela bez njega je bila nezamisliva, ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Autor darovane nam fotografije smatra ga najvećim kriminalistom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća u ovom kraju. Kao mladi kriminalista početnik bio mu je zapravo vozač do mjesta tragedije, ali i sudionik pretraga velikog terena pada zrakoplova. Na fotografiji se vidi samo dio pokojnog Stjepana Slukića, a autor jedino prepoznaje prof. dr. sc. Zdravka Bukljaša, vještaka za mehaničke tragove tadašnjeg Zavoda i kasnije profesora na Prometnom fakultetu s kojim je kasnije puno surađivao. Upravo je on sa svojim timom dokazao da su oba aviona u trenutku sudara bila u vodoravnom položaju. Bio je to ključan podatak za istragu, jer većina je tvrdila da se Adrijin DC-9 penjao, što se pokazalo netočnim.
Osam optuženih, jedan osuđeni
Ogroman interes medija, vlasnika zrakoplova, proizvođača, rodbine i drugih, zahtijevao je interdisciplinarni pristup i međunarodnu suradnju. Dileme nije bilo. Za sudar u opisanim uvjetima i smrt 176 putnika i članova posade bila je odgovorna isključivo Kontrola zračnog prometa Zagreb, zbog propusta u proceduri udaljenosti i visine zrakoplova. Iako je optuženo svih osam ovlaštenih osoba u smjeni, osuđen je samo kontrolor Gradimir Tasić, kojem je to bila treća smjena za redom u tri dana, po 12 sati. Dobio je sedam, ali odslužio dvije godine i tri mjeseca zatvora, najviše zahvaljujući peticiji kolega kontrolora koji su ga nazvali „žrtvenim jarcem“. Preminuo je relativno mlad.
(izvor: Verbalna i dokumentirana ostavština sudionika izvidno–istražnih radnji)
Nevjerojatna koincidencija
Istog dana avion je u SAD-u otela Bušićeva skupina
Nevjerojatna je koincidencija da se istog dana, 10. rujna 1976. godine, dogodila i otmica zrakoplova u Americi u kojoj je sudjelovao Hrvat Zvonko Bušić. Bio je on dio skupine hrvatskih emigranata u SAD-u koji je otmicom putničkog zrakoplova na liniji New York – Chicago želio skrenuti pozornost američke i europske javnosti na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegov je plan bio oteti putnički zrakoplov, preusmjeriti ga prema Europi i tijekom leta distribuirati hrvatske političke proglase. Tog su se 10. rujna Zvonko Bušić, njegova supruga Julienne, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić ukrcali u avion nakon što su kupili karte pod lažnim imenima, a nakon polijetanja tvrdili su da imaju bombe iako u avionu nisu imali stvarni eksploziv. No, zato je bomba koju je prethodno postavio u ormariću na njujorškom terminalu bila stvarna, a tijekom pokušaja njenog deaktiviranja došlo je do eksplozije i poginuo je policajac Brian Murray dok je još nekoliko policajaca ozlijeđeno. Iako je Bušić tvrdio da nikoga nisu planirali ubiti, već da je cilj bio politička propaganda, 1977. godine osuđen je na doživotni zatvor zbog otmice zrakoplova i djela koje je dovelo do smrti druge osobe. U američkom zatvoru proveo je 32 godine te je 2008. pomilovan i deportiran u Hrvatsku, gdje si je pet godina kasnije oduzeo život u 67. godini.
FOTO Privatna arhiva
