Na današnji dan prije točno 173 godine, 5. studenoga 1853., rođen je Julije Drohobecki, jedan od najzanimljivijih i najutjecajnijih križevačkih biskupa, čiji su život obilježili veliki uspjesi, politički sukobi, financijski problemi i prilično nesretan završetak karijere. Iako nije bio rodom iz Križevaca, u tom je gradu ostavio dubok trag, a upravo njemu Križevci mogu zahvaliti za današnji izgled svoje grkokatoličke katedrale. Drohobecki je bio mnogo više od crkvenog velikodostojnika jer bavio se politikom, gospodarstvom, školstvom i kulturom, osnivao udruge i pomagao siromašnima, ali je na kraju izgubio biskupski položaj. Rođen je u mjestu Gany kraj Užgoroda, na području tadašnje Ugarske, a danas u Ukrajini, u grkokatoličkoj svećeničkoj obitelji. Teologiju je završio u Užgorodu, gdje je radio kao profesor povijesti, pedagogije i glazbe, a potom i kao ravnatelj učiteljske škole. Križevačkim biskupom imenovan je 1891. godine, a svečano je ustoličen 28. kolovoza 1892. No, njegov dolazak nije prošao bez protivljenja dijela tadašnje političke javnosti, ponajprije zbog njegova rusinskog podrijetla.
Kako u znanstvenom radu „Život i djelo križevačkoga biskupa Julija Drohobeckog“, objavljenom 2004. godine u časopisu Podravina, navodi križevački povjesničar Ivan Peklić, Drohobecki je bio iznimno aktivan u društvenom životu grada. Bio je predsjednik križevačkog Crvenog križa, Gospodarskog društva, Komisije za stočarstvo Bjelovarsko – križevačke županije i Društva za uljepšavanje grada Križevaca. Sudjelovao je i u radu Društva slijepih „Sv. Vid“, a od 1893. do 1919. bio je predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
Njegov najvidljiviji doprinos Križevcima bila je temeljita obnova grkokatoličke katedrale Presvete Trojice. Radovi su započeli 1895., a završeni su dvije godine kasnije i u njoj su sudjelovali znameniti arhitekt Herman Bollé i Izidor Kršnjavi, dok su na oslikavanju katedrale i ikonostasa radili neki od najpoznatijih hrvatskih umjetnika toga vremena, među njima Vlaho Bukovac, Celestin Medović, Bela Čikoš Sesija, Ivan Tišov i Ferdo Kovačević. Zahvaljujući tom pothvatu, križevačka katedrala postala je vrijedan spomenik hrvatske sakralne umjetnosti. Bio je Drohobecki vrlo aktivan i u politici. Sukobljavao se s režimom bana Khuena – Hedervaryja, protivio se pojedinim potezima ugarskih vlasti i pristupio Hrvatsko – srpskoj koaliciji. Godine 1906. u Ugarskom saboru istupio je u ime hrvatskih zastupnika, ali je već sljedeće godine izbačen iz Koalicije zbog svojeg političkog djelovanja, a njegovi odnosi s dijelom političkih i crkvenih krugova s vremenom su postajali sve napetiji.
Posebno zanimljiv dio njegove biografije odnosi se na njegov financijski slom. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, nastojeći unaprijediti poljoprivredu i stočarstvo na biskupijskom imanju i u okolici Križevaca, Drohobecki se zadužio za čak 120 tisuća forinti. Financijske poteškoće, zajedno s političkim i crkvenim nesporazumima, pridonijele su njegovu uklanjanju s položaja. Godine 1914. imenovan je administrator koji je preuzeo upravljanje biskupijom, a 1917. Drohobecki je svrgnut s biskupske stolice. Hrvatski biografski leksikon pritom navodi da su dugovi i nesporazumi poslužili kao izgovor za njegovo uklanjanje. Posljednje godine života proveo je daleko od nekadašnjeg utjecaja i ugleda. Od 1918. živio je u Strmcu Pribićkom kraj Krašića, bez redovitih prihoda, a u jednom je razdoblju čak bio policijski ispitivan zbog sumnji da je komunist. Tek pred kraj života prijatelji su mu uspjeli osigurati mirovinu, a dio novca koristio je za pomaganje siromašnim stanovnicima Žumberka. Umro je 11. veljače 1934. godine, u 81. godini života, a pokopan je u kripti križevačke katedrale, čijoj je obnovi posvetio toliko truda.
