Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Stanovnici nisu mogli dokazati da uživaju povlastice pa ih je komisija ‘vratila’ u kmetove

Piše: Hrvoje Petrić

Između gradova i sela razvila se skupina posebnih naselja gradskog tipa koje nazivamo trgovišta. Ona koja su nastala u okolici Križevaca tijekom srednjeg vijeka doživjela su veliku krizu i zastoj u svom razvoju u vrijeme ratova s Osmanlijama. Osmanska su osvajanja unijela velike poremećaje u trgovački promet što je oslabilo mnoga stara gradska naselja, a isto tako na mnogim su vlastelinstvima gradska naselja propala u doba osmanskih pustošenja jer se stanovništvo raselilo ili je bilo zarobljeno. Velik udarac razvoju gradskih naselja nanijelo je uključivanje plemića koji su držali vlastelinstva u trgovinu poljoprivrednim proizvodima pri čemu gradska naselja nisu bila dovoljno snažna kako bi zadržala tu trgovinu. Na vlastelinstvima koje nisu zauzele Osmanlije ili se nisu nalazila u neposrednoj pograničnoj zoni s Osmanskim Carstvom, a u kojima su propala oslabljena gradska naselja, zemaljski su gospodari nekadašnje purgare pretvarali u kmetove, a trgovišta su izgubila gradski status te pretvorena u sela, kao primjerice u Donjoj Rijeci ili Brezovici (današnjem selu Kalnik).Unatoč negativnim procesima po razvoj gradskih naselja, javila su se i neka nova trgovišta poput Cirkvene.

Posjed Cirkvenu od kralja Leopolda 1662. za 2000 forinti u zalog je dobio Gvozden Vuković, sin Dimitrija. Nakon njega 1664. posjed Cirkvenu dobiva Ivan Josip Herberstein, zapovjednik Križevačke natkapetanije. On je 5. ožujka 1668. svom trgovištu Cirkveni pribavio povlasticu za godišnji sajam na dan Sv. Lovre mučenika. Herberstein je 1669. predložio Saboru odredbu o plaćanju mostarine na posjedu Cirkveni što je Sabor prihvatio te ujedno tražio od posjeda Cirkvene plaćanje poreza dike. Herberstein se 1670. nagodio sa stanovnicima Cirkvene koji su mu u ime otkupa kmetskih dužnosti platili 7000 forinti kako bi postali slobodno kraljevsko trgovište.

Cirkvena-stara razglednica

Cirkveni je kralj Leopold 29. siječnja 1673. godine dodijelio status trgovišta. Prema Josipu Buturcu poveljom od 29. siječnja 1673. Cirkvena je dobila svoja dva pečata (veći i manji) od kojega se u Hrvatskom državnom arhivu sačuvao otisak manjega pečata s natpisom: «Sigillus (!) minus oppidiCorquensis» s grbovnim ili heraldičkim likom: crkva s tornjem i križem, a iznad njih Bogorodica s djetetom. Trgovište Cirkvena, uz spomenute, imalo još je povlastica: «birati suca, kapetana, senatore, notara, pučkog tribuna, blagajnika i župnika; izabranog župnika potvrđivao je biskup; osudu na smrt (iusgladii) viša je vlast potvrđivali ili dokidala. Osobita je povlastica bila: slati svoga zastupnika u Hrvatski sabor. Tako je Cirkvena postala izjednačena s hrvatskim gradovima; njezine su povlastice bile veće od običnoga trgovišta (Samobor, Krapina, Jastrebarsko). Slobodna općina Cirkvena obuhvaćala je ova sela: Cirkvena, Kenđelovec, Kuštani, Glog (Novi; nekada Babljak), Ladinec, Praščovec, Mački, Brezine i Hrašće. Ovako udružena slobodna, povlaštena općina mogla je lakše snositi i razne, dosta velike poreze, osobito u doba rata.»

Nasilje

Hrvatsko-slavonski sabor na zasjedanju u Zagrebu od 30. travnja 1674. donio je odredbu prema kojoj su stanovnici trgovišta Cirkvena Saboru trebali priložiti svoj gradskih privilegij u originalu. Na saborskom zasjedanju održanom 12. veljače 1675. u Varaždinu proglašene su privilegije slobodnog trgovišta Cirkvena, ali je istovremeno prosvjedovao Juraj Budor u ime ženskih članova obitelji Kerecheny. Prosvjedovao je i Petar Prassinzky, upravitelj tridesetnice u Nedelišću, zbog toga jer je trgovište Cirkvena dobilo povlastice bez pristanka Ugarske komore. Prigovor je dao i zagrebački biskup Martin Borković koji se smatrao zakinutim zbog jednog crkvenog predija. Na saborskom zasjedanju održanom 20. svibnja 1677. godine u Zagrebu odlučeno je da se pošalju članovi Sabora i slobodnog kraljevskog grada Zagreba da u slobodnom trgovištu Cirkvena uvedu gradsku upravu po uzoru na zagrebačku. Istovremeno je bilo odlučeno da će na molbu istoga trgovišta Sabor poslati pismo zapovjedniku križevačke krajine da prestanu nasilja što su ih krajišnici činili stanovnicima trgovišta Cirkvene. Na zasjedanjima Hrvatsko-slavonskog sabora 6. veljače 1681. u Varaždinu i 15. travnja 1681. u Zagrebu zagrebački biskup ponovno je uložio prigovor protiv prava slobodnog trgovišta Cirkvena na predij Praščovac (Praschocz).

Kalnik je bio trgoviste i zvao se Brezovica

Trgovište Cirkvena (oppidum Czirkuena) 1706. godine imalo je 50 kuća odnosno vjerojatno oko 180-280 civilnih stanovnika. U Cirkveni je od 1630. do 1678. godine bilo smješteno 25 vojnika. Ako civilnim stanovnicima pribrojimo vojnike od kojih su vjerojatno neki imali obitelji, onda dolazimo do broja od oko 230-330 stanovnika. Cirkvena je, primijenimo li analogije s onim trgovištima za koje imamo više podataka, sredinom 17. stoljeća mogla imati približan ili veći broj stanovnika od broja koji je popisan početkom 18. stoljeća.

Miholec

Miholec se kao trgovište na posjedima zagrebačkih biskupa (opidum Zenthmihaldominiepiscopi) spominje od početka 16. stoljeća. Miholec je kao trgovište posljednji put spomenut 1543. godine, a već 1554. popisi ga ne bilježe kao trgovište da bi 1604. ponovno bio popisan kao trgovište koje je zajedno s predijem u Fodrovcu brojalo 45 kućanstava. Stanovnici trgovišta Miholec u 17. su stoljeću morali davati novčanu daću kao kolektivni teret. Čitavo trgovište plaćalo je 30 forinti jurjevščine i 30 forinti martinščine. Stanovnici Miholca su ljetnu desetinu te desetinu pšenice i raži davali u snoplju, a umjesto jesenske desetine prosa i heljde purgari su svake godine davali 35 vedara vina. Krajem 17. stoljeća miholečkim je purgarima nametnuta tlaka, što je vidljivo iz žalbe purgara biskupu da im je porkulab prisiljavao na davanje 20 dana tlake tjedno. Početkom 18. stoljeća svaka je kuća u trgovištu Miholec morala davati tri dana tlake za žetvu i isto toliko za košnju sijena, a isto tako su purgari morali sudjelovati pri prijevozu desetine, kao i u popravcima (i građenju) kaštela u Gradecu. Osim toga purgari iz Miholca 1677. žalili su se biskupu Borkoviću kako su im vlastelinski službenici nametnuli desetinu zobi  za koju se ranije smatralo da je zamijenjena u vino. Godine 1598. u Miholcu je bilo 28 obitelji (23 kmetske i 5 želirskih), dok se 1704. spominju podložnici «oppidani», da bi 1706. u ovom trgovištu živjelo 47 obitelji. Krajem 16. stoljeća u Miholcu je obitavalo 100-150, a početkom 18. stoljeća 170-260 stanovnika.

Kraj srednjovjekovnog sela Gorica zagrebački su biskupi sagradili utvrdu po kojoj je selo dobilo ime Gradec, a u drugoj polovici 17. stoljeća ovo je naselje imalo status trgovišta. Stanovnici ovoga trgovišta u 17. stoljeću su morali davati tlaku isto kao i kmetovi – tjedno dva dana zimi itri dana ljeti. U gradecu je 1598. živjelo 47 obitelji (od toga 23 želirske i 24 kmetske obitelji). Visok udio želirskih obitelji ukazuje na to da je Gradec krajem 16. stoljeća bio osiromašen. Osiromašenje je nastavljeno u prvim godinama 17. stoljeća pa je Gradec 1602. imao 41, a 1606. svega 35 obitelji. Župa Gradec, koju su činila samo tri naselja (Gradec, Mali i Veliki Brezovec), sa 67 obitelji, koliko ih je bilo popisano 1598. do 1602. Godine, pala je na 53 obitelji. Približno isti broj obitelji zabilježen je i šezdesetak godina kasnije kada je 1668. godine popisano svega 36 kućedomaćina. Demografski oporavak slijedio je tek u posljednjim desetljećima 17. stoljeća pa Gradec 1674. ima 42, 1679. – 41, 1688. – 65 obitelji. Početkom 18. stoljeća broj obitelji pao je na 56. Gradec je krajem 16. stoljeća imao 170-260, sredinom 17. stoljeća oko 130-200, a početkom 18. stoljeća 200-310 stanovnika.

Na posjedima Malog Kalnika vjerojatno se u 15. stoljeću razvilo trgovište Donja Rijeka. Njegovi stanovnici su se 1551. godine tužili vladaru da su im gospodari Malog Kalnika nametali terete koje oni nisu bili dužni snositi. Kralj ih je podržao, ali su stanovnici tog trgovišta ostali u kmetskom statusu. U Donjoj Rijeci 1598. godine bile su popisane 34 obitelji (29 kmetova, 4 inkvilina i 1 slobodnjak), što bi bilo otprilike 120-180 stanovnika. U Donjoj Rijeci 1704. godine zabilježeno je 28 obitelji, što znači da je broj stanovnika neznatno pao. Možda je moguće utvrditi da je promjena statusa naselja iz trgovišta u selo utjecala na pad broja stanovnika, slično kao i u Rasinji.

Trgovište Brezovica (današnje selo Kalnik) na Velikokalničkom vlastelinstvu, podno utvrde Veliki Kalnik, osnovano je u srednjem vijeku. Ono je isprva imalo status «villa sub castro», da bi se u drugoj polovici 14. stoljeća nazivalo «civitasregalis». Brezovica je povlasticu slobodnog trgovišta dobila od kralja Ludovika I. Anžuvinca 13. prosinca 1367. godine. Ban Petar Cudar ovom je trgovištu 3. travnja 1377. podijelio pravo održavanja tjednih sajmova (trgova). Kralj Žigmund 10. srpnja 1405. potvrdio je ovu povlasticu. Stanovnici trgovišta Brezovice birali su svoga suca, a samo tri vrste prekršaja (nasilje, krađa i paljevina) ostale su u nadležnosti bana ili kaštelana, koji su u kraljevo ime upravljali Velikim Kalnikom.

Od kraja 15. do kraja 16. stoljeća možemo pratiti proces gospodarskog i demografskog slabljenja brezovičkog trgovišta. Ono je još 1495. imalo čak 73 porezna dima, da bi već 1512. broj dimova bio smanjen na 49, koliko je zabilježeno 1517. Tri godine kasnije, 1520. njihov broj je iznosio 36. Dakle, u samo četvrt stoljeća broj poreznih dimova u trgovištu Brezovica bio je prepolovljen, što znači da je za otprilike toliko smanjena gospodarska i demografska snaga ovoga naselja, što je otvorilo put prema postupnom ignoriranju povlastica i pretvaranju njenih stanovnika u kmetove. Do sredine 16. stoljeća gospodarska i demografska snaga Brezovice postala je gotovo neznatna, npr. 1554. je zajedno s Velikim Kalnikom i Gregurevcem imala samo 10 poreznih dimova. Taj je broj do 1573. smanjen na osam, a čak šest dimova bilo je opustošeno, najvjerojatnije od osmanskih upada. Oko i nakon 1573. godine došlo je do pustošenja više dimova u okolici «djelomično zbog Vlaha, Turaka, djelomično pak migracijom zbog straha od neprijatelja i siromaštva.»

Zarobljenici

Ivan Peašinović, doseljeni krajišnik s prostora Slavonije pod osmanskom vlašću, u jednoj je istrazi s početka 17. stoljeća izjavio za Brezovičane: «ischyeperwodwadezethilethi nego ye na owoZemlywdosal w Twrzkoyzemlybwdwchy da zwoyedopewaly w Twrzkwzemlyw po dezeth y po pethadezthe…» Dakle, on je sretao zarobljene Brezovičane na prostoru Osmanskog Carstva. Isti Peašinović svjedočio je o kmetskom statusu Brezovičana koji su se u drugoj polovici 16. stoljeća našli kao zarobljenici na prostoru Osmanskog Carstva «da zwpowedali da zwkmethyfamiliaeAlapiane.» Po tome svjedočenju Brezovičani su bili prevedeni u kmetski status prije ili najkasnije oko početka 70-ih do sredine 80-ih godina 16. stoljeća. Istovremeno, tijekom procesa prevođenja u kmetski status 70-ih i 80-ih godina 16. stoljeća, stanovnici Brezovice pružili su otpor. Prigodom istrage 1610. je 60 godina stari plemić Pavao Orehoczy ili Orehowechky de OrehoczZenthPether (Orehovečki) izjavio: «Da zamzametyl da zwzlusyli tlakom wzyemchymzwgoderbylidusni y na kayzw im zapowedaligozpon AlapyJanus, po nywgowoyzmerthy Gasparw, Istwanw y MyklowswzynomgozpodinaAlapy Janusa y potheh tome rechenyhzmertigozpieAlapy Barbare. I kako yewzelgozponOrehoczy Feerenzgozpw Margarethw kcherthoga gore rechenoga gozpona Alapy Janusa y gozpon Petar Draskowychkcher AlapyMaklowsa, potlemzwye na troye razdelili yedniyzwzlusyligozpye Alapy Barbare, drugi gozpye Maryankefiliae Magnificidomini NicolaiAlapy a senegozpona Petra Draskowycha, a trethigozpye Alapy Margarethesene gozpona Orehoczy Ferenczawzomzlusbom, kamo zwymzapovedali. I w themzamwezghawyth da zuzebylithi gore rechyeni Brezowychancziwsizwezalizpodgospodna Alapi Myklowsa ar ye on thedawse zamladal na zemlyw gospode Banfiew w Ozekthako da byzwdecz z pryzesnykom za selyhwundatypolag Articulussa. Onda yegozpodin Alapy Gaspar prygoworyl pryzesnykw po ymene Tomasw Oberskomw da nyeziplemenithchlowekternyezw po thebe mogli prosesyenyawzetinyzezwezthithi, terzwtyemoozthali y onda zwyelowytiwzelidoklamzwyegoderhothely.» Iz ovoga se teksta može zaključiti da su se stanovnici Brezovice pokušali preseliti na posjed Osek (Osijek) u vlasništvu obitelji Banffy, ali je njihovo preseljenje spriječio vlastelin Nikola Alapić.

Na zasjedanju Hrvatsko-slavonskog sabora 20. travnja u Zagrebu bila je donesena odluka da se pokrene parnica protiv Stjepana Fortune i Jurja Bienikija («contra Stephanum Fortuna et Georgium Bienikium»). Saborski zaključak ih navodi kao građane («cives»). Posjednici velikokalničkog vlastelinstva su i optužili da su na spomenuta dvojica potaknuli na bunu njihove kmetove u Brezovici prikupljajući njihove «lažne tužbe i molbe». Hrvatsko-slavonski sabor zaključio je da se protiv obojice spomenutih buntovnika pokrene sudski postupak. Izgleda da je ova buna bila podignuta s ciljem obnove gradskih povlastica. Ovaj podatak jasno pokazuje da su u Brezovici postojale dvije skupine stanovništva – građani i kmetovi.

Prvi su željeli sačuvati svoj povlašteni status. Hrvatsko-slavonski sabor na zasjedanju održanom u Zagrebu 11. siječnja 1611. izabrao je komisiju koja je trebala utvrditi jesu li stanovnici Brezovice kontinuirali uživali gradske povlastice («uvijek i od starine u slobodnom i neprekidnom korištenju njihovih privilegija») i koja će, ako to nisu, poništiti isprave koje im je potvrdio kralj. U komisiju su izabrani podžupan, viceprotonotar te još 11 županijskih dužnosnika. Sabor je tada ponovno razmatrao pitanje otpora «prirodnih seljaka i vječnih kmetova obitelji Alapy» u Brezovici. Josip Adamček utvrdio je da staleži nisu mogli potpuno zanemariti činjenicu da je kralj tim «vječnim kmetovima» potvrdio povlastice nekadašnjeg trgovišta. Stanovnici Brezovice nisu mogli dokazati da gradske povlastice uživaju u kontinuitetu pa ih je saborska komisija, po svemu sudeći, i formalno iz građanskog vratila u kmetski stalež.

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI