Kao i posljednjih 38 godina, Zdravko Štefanec-Foka, zaputio se biciklom na posao u noćnu smjenu, pozdravivši nas riječima „još denes pa godišnji“. No godišnji odmor nije dočekao. Poginuo je nedaleko od tvornice Podravkine mesne industrije, mjesta gdje je radio. Prošao je ovo mjesto Zdravko već tisućama puta, jer na posao je u velikoj većini, sve ove godine, iz Drnja gdje je živio, odlazio biciklom i u nogama je imao kilometraže za nekoliko puta obići zemljin ekvator. U sekundi nepažnje izletio je pred automobil kojim je upravljao vozač koji je bio pod utjecajem alkohola, detalj koji je možda bitan, a možda i ne, sada je svejedno.
Poginuo je Zdravko na mjestu događaja u trenutku, od siline udarca. U tim trenucima igrao se malonogometni turnir županijskih klubova i u finalu je bio NK Tomislav iz Drnja, klub kojeg je Zdravko Štefanec-Foka, svojim aktivnostima prvo kao igrač, a kasnije još i više kao neumorni volonter zadužio kao rijetko tko prije njega, ali još važnije kojeg je volio neupitno. Možda je Zdravko, baš u tom trenutku pomislio na utakmicu, možda se zapitao koji je rezultat, možda je pomislio da još odradi jednu noćnu i onda ide na zasluženi odmor, pa je na trenutak spustio koncentraciju. Nikada se to neće doznati jer to mu je bila posljednja misao.
Mnogo puta, kad se dogodi tragedija, piše se da je poginuo dobri duh sela, ponekada je to više ili manje istina. Kaže se „o mrtvima sve najbolje“. Ovog puta, potpisnik ovih redova, može i mora svojom riječi, potvrditi, bez trunke patetike, da je epitet dobrog duha kod Foke u potpunosti opravdan. Zdravko je bio poznat po svoj vedrini, spremnosti da pomogne, ali i rijetko viđenoj iskrenosti. Kako smo spomenuli, ovaj Drnjanec, svoje ostvarenje kao društveno biće, pronašao je u kolektivu zvanom Tomislav iz Drnja. Tamo je volontirao već desetljećima i neumorno dolazio na sve utakmice. Foka je bio jedan od stupova kluba, i najiskreniji navijač, a to znači i da je bio spreman pohvaliti ali i pogrditi, ako je smatrao da treba raditi bolje. No jedno se znalo, na Foku se može računati, bez obzira kakvi su rezultati.
No nije Foka bio vezan samo uz klub, iza sebe je ostavio majku, braću i nećake, a sudbina je htjela da je i njegov brat prije dvadesetak godina poginuo u prometnoj nesreći. Isto tako, iza sebe je ostavio svoje prijatelje, koji su također znali da na njega uvijek mogu računati i koji su ga cijenili i voljeli iskreno. Upravo zato, jučer kada je Tomislav osvojio turnir nije bilo pjesme i slavlja, a pehar i pobjedu igrači i navijači posvetili su svome Foki, čiji odlazaka će ostaviti prazninu koju će biti teško popuniti.
FOTO arhiva
