Bauk se širi Podravinom, bauk o Romima. Parafrazirali smo slavni manifest, ali nismo pretjerali. U proteklih se desetak dana pokazalo koliki je zapravo razmjer problema s romskom etničkom manjinom u Podravini i kakve su posljedice kada se oko toga ne čini ništa. Zbog dvije romske obitelji posvađali su se načelnici općina Hlebine, Novigrad Podravski, Drnje i Peteranec.
Jedni su druge krivili da su im iz svojih općina poslali Rome da žive u njihovima. Isto tako, razni romski apologeti zgražali su se nad srušenim izbama u naselju Autoput pokraj Botova i prstom pokazivali u krivce jer su srušili domove nekoliko obitelji pa nagovorili te iste Rome da nepoznatog počinitelja prijave policiji. Tako su i učinili pa policija sada trga za „etničkim čistačem“ iz Botova. Pozadina svega toga je stravična. Prvo što se tiče svađe načelnika. Neupitna je istina da pojedine romske obitelji čine velike probleme svojim susjedima, i to javnim opijanjem, navijanjem glasne glazbe, prosjačenjem i krađom. Istina je da se tu gotovo bez iznimke radi o romskim obiteljima, istina je i da su u Hlebinama Romi nedavno gotovo nasmrt pretukli jednog mještana.
No, prosvjedi s ciljem da se romska obitelji protjera iz jednog sela u dugo samo su privremeno rješenje i samo na toj lokaciji. Krajnje je vrijeme da se barem Županija, ako ne i država, uključi u rješavanje ovog problema, jer netrpeljivost je na nikad većoj razini i najave prosvjeda pred romskom kućom kako bi ih se zastrašilo i protjeralo liče na neka druga vremena preko velike bare. Krajnje je vrijeme da službe počnu educirati, da se počne razmišljati o sve većem problem alkoholizma međe Romima, i to onima koji su i dalje odlučili živjeti na način koji je neprihvatljiv. Jer sve se više Roma okreće od takvog života, radi i živi normalnim životom.
Također, krajnje je vrijeme i da represivni aparat počne ozbiljnije shvaćati pozive mještana oko narušavanja javnog reda i mira i da se provede aktivna politika preseljenja Roma iz geta. Treba se postaviti pitanje zašto romski roditelji ne moraju pružiti iste uvjete života svojoj djeci kao i većinsko stanovništvo, a djeca u tim obiteljima često žive u uvjetima zbog kojih bi, da se radi o većinskom stanovništvu, socijalna služba već davno poduzela neke mjere. No, takvim istupanjem postajete predmet paljbe iz usta činovničkih liberala, jer onda ste šovinist, rasist ili nešto slično.
No, ako je to pokušala jedna Danska, kojoj se svi dive zbog razvijenosti i demokracije, zašto ne bi i Hrvatska. U 2018. godini konzervativno-liberalna koalicijska vlada donijela je zakon o ukidanju „paralelnih društava u Danskoj“. Danski MUP svakog prosinca objavi popis takozvanih „zona transformacije“. Da bi kvart ili mjesto bilo klasificirano kao takvo, mora imati više od 1000 stanovnika i mora biti ispunjeno mnogo uvjeta da se ono proglasi getom. Više od polovine stanovnika moraju biti „nezapadnjaci“, čak i ako su rođeni u Danskoj. Zašto Županija ili država, vođeni tim primjerom, ne bi kupili prazne kuće i tamo nudili trajni najam Romima, uz uvjet da rade ili aktivno traže posao i da nemaju problema sa zakonom? Jer bijesni građani na skupovima koji ne slute na dobro i „razbacivanje“ pojedinih načelnika s romskim obiteljima kao da su kartonske kutije nije rješenje, nego produbljuje problem.
Druga stvar je rušenja romskog naselja u blizini Botova. Netko je porušio tamošnje građevine s jednim jedinim ciljem, a to je sprječavanje da se Romi vrate u njih. Istina, namjerno oštećenje tuđe imovine nije dopušteno. No, tada su se opet pojavili ti apologeti, a neki od njih tamo su, doznajemo, kanili nastaniti neke druge Rome, koji će druge godine odlučivati o tome tko će u Saboru zastupati interese Roma, dakle sebi dovesti glasačku mašineriju. Da je netko stvarno zastupao interese Roma, tih kućica na naselju Autoput odavno ne bi bilo. Radi se o izbama koje u većini slučajeva nemaju sanitarni čvor, prokišnjavaju i uglavnom se sastoje od jedne prostorije. Uvjeti su to nedostojni ljudi, ali do sada to nikome nije smetalo. Neusporedivo je veći zločin dopustiti da ljudi žive u takvim nastambama u današnjoj Hrvatskoj, koja, srećom, gotovo ne poznaje beskućništvo, nego ih srušiti i spriječiti da itko više živi u njima.
Da je netko stvarno zastupao interese Roma, tih kućica u naselju Autoput odavno ne bi bilo. Radi se o izbama koje u većini slučajevima nemaju niti sanitarni čvor, prokišnjavaju i uglavnom se sastoje od jedne prostorije
U Hlebinama je, kako smo pisali, održan skup kojim se kanilo spriječiti doseljavanje problematične romske obitelji čiji su članovi u prošlosti imali probleme sa zakonom. Dogovoreno je da će mještani skupiti novac, isplatiti obitelj i poslati ih nekoliko sela dalje. Sve to bez ikakve garancije da uskoro opet neće biti prodana neka kuća u Hlebinama drugoj problematičnoj obitelji.
No, pitanje je o kakvoj se to obitelji radi. Posjetili smo ih i pitali jesu li i zašto problematični. Oni kažu da nisu, ali da su bili.
– Istina je da su moji sinovi u prošlosti imali problema sa zakonom i to dosta često, ali sad to više nije slučaj, promijenili su se, odrasli su, imaju djecu i posao – kaže nam Stjepan Oršoš.
Da se radi o ozbiljnim „sudarom“ sa zakonom potvrdio nam je i Ljiljan Oršoš, jedan od problematičnih.
– Istina je, u prošlosti sam krao, tukao se, pljačkao sam, činio teška razbojstva, opijao se. Činio sam sve to, ali sad više ne, dobio sam dijete, zaposlio sam se i promijenio – rekao je Ljiljan.
Potrebno im je, kaže, dati još jednu priliku. – Pustite da živimo i ako budemo radili probleme, s vilama nas otjerajte iz sela – zaključio je Stjepan Oršoš.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
