Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Dok većina umirovljenika, prije svega s nama sjevernih i zapadnih država, dane krati putujući Europom i razgledavajući razne znamenitosti, Mariji iz Reke nešto tako nije ni u primislima. Ne samo zato što si ušteđevinom od plaće, a kasnije i mirovine to ne može priuštiti, već i zbog činjenice da je radni staž na nju ostavio sasvim drugačiji utisak. Utisak zbog kojeg je kasnije prošla tešku operacije pa se u ovim umirovljeničkim danima kreće uz pomoć štake. Naime, pet godina rada u Njemačkoj, a nakon toga i 30 u Bilokalniku, gdje je kao šivačica većinu vremena stajala, Mariji je skroz uništilo koljena pa se nakon odlaska u prijevremenu penziju podvrgnula operaciji. Od tada ima „metalno koljeno“, no daleko od toga da su bolovi nestali. Štoviše, svakodnevni su.
Više nije mogla stajati
– Već 12 godina živim s metalnim koljenom. Izglodala su mi se od napora, od posla, gdje sam kao šivačica stajala cijeli dan. Pomoglo nije ni to što sam iz Reke svaki dan na posao i s njega išla biciklom. Pred kraj radnog vijeka više nisam mogla stajati, malo sam bila na jednoj, malo na drugoj nozi pa sam na nagovor direktora otišla u prijevremenu mirovinu. Nakon toga i na tu nesretnu operaciju, jer mi je koljeno krivo stajalo. Bolovi su bili strašni, a unatoč operaciji i novom „metalnom koljenu“, teško mi je i danas – žali se Marija pokazujući nam koljeno koje izgleda kao da je u njemu teniska loptica.
– To vam je strašno debelo i ogromno, unutra kao da je nekakva hladetina. Pa sad ti hodaj. Ne mogu! Rekao mi je doktor, dok je sunce ne smijete biti na vrućini, jer možete dobiti upalu i to je živa istina. Išla nam graha brati, bilo je vruće, najavili su nevrijeme pa sam ga išla pokupiti. Nakon toga sam dobila jako teško upalu, odmah sam se sjetila doktorovih riječi. Isto tako, ne smijem na zdenjavu, jer smeta i velika hladnoća – opisuje nam svoju svakodnevicu i kaže da to nije sve kroz što je prošla u umirovljeničkim danima. Štoviše, nakon jedne naočigled bezazlene operacije žuči jedva je ostala živa.
Izvukla se kroz ušicu igle
– Žuč se nakon operacije razlijala i takvu su me poslali doma. Dan kasnije sin me vozio natrag na hitnu, opet su me krpali i ispostavilo se da sam dobila sepsu. Dva tjedna sam ležala u bolnici, dobro da sam ostala živa. Rekao je doktor da sam se izvukla kroz iglenu ušicu. Nakon svega toga dobila sam i postoperativni bruh, bio je velik kao lopta – naglasila je Marija, koja već 15-ak godina živi sama. Pomogne joj sin dok nije na poslu, a unatoč štaki, u vrtu pored kuće uživa.
– Tu sam si posadila ono što mi je najpotrebnije i da imam svoje domaće. Izađem iz kuće, pokupim što mi treba, malo se prošećem i tako vam ja provodim dane, no moram naglasiti da me uskoro čeka nova operacija. Moram operirati oba oka, jer slabo vidim. Na TV-u ništa ne vidim čitati i nema mi druge. Vele da bude bolje i moram im vjerovati na riječ, koliko god ne volim da prčkaju po meni – zaključila je naša 75-godišnja sugovornica.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
