Recepti nekada nisu bili zapisivani u kuharicama već su se prenosili usmenom predajom, s baka na kćeri i na unuke. Sve se radilo “od oka”, a važan je bio osjećaj pod prstima, a tako je i za tradicionalna jela koja se godinama pripremaju u Koprivničkom Ivancu. Zaštitni znak ovog mjesta, u gastronomskom smislu, svakako su trepa i zbornjak. No, kako bi i današnje generacije, ali i one koje tek dolaze, znale kako pripremiti ova jela, članice Udruge žena “Ivanečko srce” iz Koprivničkog Ivanca, odlučile su da sve ono što se prenosi s generacije na generaciju, ostane i zapisano pa su osmislile, pripremile i i izdale knjižicu recepata prikladnog naslova “Iz bakine bilježnice”, jer upravo su se brojne bilježnice baka prelistavale kako bi se uskladili i prilagodili recepti pravih zaboravljenih, domaćih jela i kolača Koprivničkog Ivanca i kako bi nastalo ovo malo izdanje koje čuva pravo bogatstvo. Knjižica je tako izdana prošle godine povodom 50 godina djelovanja Udruge, a nastala je uz financijsku potporu Koprivničko-križevačke županije. Tom prilikom župan Tomislav Golubić istaknuo je kako je Županija s ponosom podržala ovaj vrijedan projekt te zahvalio predstavnicama Udruge na njihovom doprinosu očuvanju kulturne baštine. Ova posebna mala knjižnica upravo to i radi.
Mjere su se prenosile sjećanjem i osjećajem
– Ideja nam je bila oživjeti stara zaboravljena jela. Članice su prikupljale različite recepte kojih se sjećaju. Naše bake kuhale su “odokativno”, s mjerama koje su se prenosile sjećanjem i osjećajem, a ne brojkama. U njihovim bilježnicama količine često nisu bile navedene. Na kraj smo ubacili i fotografije pravih stranica s receptima iz bakinih bilježnica, stare original zapise s ekstra receptićima, vide se greškice i kajkavski domaći govor. Recepti su modificirani jer danas nema nekih namirnica poput domaćeg tučenog vrhnja ili domaćeg putra – rekla je Ivana Jakupić, predsjednica Udruge. Kako se trepa i zbornjak pripremaju, bez vage, odokativno, uz osjećaj pod prstima i puno ljubavi uvjerili smo se u kuhinji Društvenog doma u Koprivničkom Ivancu, gdje su nas uz Ivanu dočekale i članice Udruge Draga Jakupić, Ruža Janković i njena unuka Sofija Nemec. Draga je bila zadužena za trepu koja se još naziva i sirotinjskim kolačem jer se posluživala uz nedjeljni ručak. Draga je svoju prvu trepu zamijesila prije 30-ak godina i sama se naučila kako umijesiti brašno, mast, sol i vrhnje u ukusnu pogaču. Stavila ju je u tiganju od svoje bake, popikala vilicom i stavila u pećnicu. Dok smo čekali da trepa porumeni, otkrila nam je da se peče isključivo u okrugloj posudi i da nema posebne prigode u kojoj se priprema trepa, nekada se ona težačka pogača nosila radnicima, a ona se mijesila samo od brašna, vode i soli.
Nekad su zbordale, a ne zamesile
Ruža je pak imala pune ruke posla sa zbornjakom ili uskrsnim kruhom. Ona je šesta generacija u obitelji koja ga radi po starinski, a svoj prvi zbornjak napravila je prije 20 i nešto godina, imala je pomoć svoje bake Kate, a onda ju je pokojna mama dalje učila. Ovaj uskrsni kruh jede se samo na Uskrs ujutro uz jaja i šunku te se prije toga nosio na blagoslov. Zbornjak je jako nacifrani, ima detalja koja se provlače i kroz ivanečki vez, odnosno njihovu narodnu nošnju.
– Vijenac je Isusova kruna, križ je simbolika križnog puta, pet ružica simboliziraju Isusove rane, tri čavla kojima je bil pribiti na križ, a mali vrtanjići su platna u koja je na kraju svog životnog puta bio umotan dok su ga spremali u grob. I zato je to zbornjak, odnosno uskrsni kruh. A zove se zbornjak jer su nekad žene rekle zbordale smo, a ne zamesile smo, kak danas. Posložiti ga treba u rajnglicu i samo se u okruglom peče jer je svijet okrugli – objasnila je Ruža koja je imala pomoć svoje unuke Sofije. Ona najviše voli cifrati, a svoj prvi zbornjak napravila je prije dvije godine. Uz cifranje najviše joj se sviđa dok joj baka pomaže staviti tijesto u rajnglicu i gledati ga kako se peče. Sofija nam je ispričala da uživa u Koprivničkom Ivancu. Rodila se ovdje, no s roditeljima je preselila u Zagreb gdje se rodio njen brat i prije godinu danas u se vratili natrag.
– Puno mi je ljepše ovdje. Baka ima kokoši svakakvih boja, a meni se najviše sviđaju pevci jer jure kokoši i mojeg tatu – zaključila je Sofija. Iako je Sofija jedna od rijetkih koja se samoinicijativno uključuje u ovakve stvari, interesa među djecom ima, ako ih se motivira i potakne. Kako je rekla Ivana, jedan od ciljeva knjižice koje su izdale je približiti tradiciju najmlađima.
– Sve te recepte prenosimo na mlađe generacije, u suradnji s osnovnom školom i s vrtićima imali smo radionice gdje su djeca stvarno te receptiće radila tu u Domu, baš su iskustveno učili i zabavili se – zaključila je.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
[U DRUŠTVENOM DOMU #2] Tekst i videoreportaža nastali su uz potporu Koprivničko – križevačke županije
FOTO Koprivničko-križevačka županija
