razgovarao: Vedran Tkalec
Rijetko kad u profesionalnom nogometu dogodi se da klub kroz sezonu promijeni čak tri trenera. Upravo to dogodilo se koprivničkom prvoligašu. U sezonu je krenuo Ricardo Moniz, zamijenio ga je Roy Ferenčina, a na klupi će je završiti Ivan Radeljić. Klupski čelnici takvom se scenariju sigurno nisu nadali, jer jasan je to znak da stvari ne idu po planu, a opće je poznata stvar da je najlakše reagirati na klupi. Tako je svojih „pet minuta“ dočekao i 43-godišnji Imoćanin, kojemu je ovo prvi samostalni angažman u najjačem rangu hrvatskog nogometa. Dosad je vodio niželigaše Hrvace i RNK Split, a veći utisak, barem zasad, ostavio je u igračkoj karijeri, gdje je, između ostalog, branio i boje Slavena. I to i više nego uspješno. Pamtimo ga kao jednog od najboljih stopera u klupskoj povijesti, čak i kapetana, koji je igrama u Koprivnici zaslužio transfer u njemački Cottbus. Na trenerskoj klupi tek se mora dokazati, no prednost mu je to što je s ovom ekipom već skoro godinu dana i kao pomoćni trener dobro je upućen u njezine mogućnosti. U Podravinu je došao početkom sezone na poziv predsjednika Roberta Markulina, a iako je s obojicom surađivao, Radeljić nije „vojnik“ ni Moniza ni Ferenčine, već ima svoju nogometnu filozofiju koju će sad pokušati predstaviti. Prvi ispit u Rudešu uspješno je položio, a nakon toga i čitateljima Podravskog lista otkrio planove.
Turbulentno razdoblje je iza kluba, a koje je vas izbacilo u prvi plan. Kakvi su osjećaji, ipak vam je ovo debi na najvećoj sceni?
To je tako u nogometu. Roy je odličan trener, veliki gospodin i prijatelj, ali kad nemaš rezultata, zna se što slijedi u nogometu. Koferi uvijek moraju biti spakirani. Klub mi je ukazao povjerenje i na meni je da to iskoristim najbolje što mogu. Nema previše nepoznanica, duže vrijeme radim s ovom ekipom i spreman sam na izazove koji nas čekaju do kraja sezone, a nadam se i nakon nje.
Na početku sezone surađivali ste s Monizom, nakon toga s Ferenčinom, a to su dvije sasvim različite persone. S kim ste se bolje ‘našli’?
Ricardo je nogometni fanatik, zna nogomet, živi ga, ali nešto nije kliknulo. Ekipa nije bila navikla na takvu količinu treninga i trke, a on je na tome zahtijevao i rastanak je bio neminovan. Što se tiče Ferenčine, kliknuli smo odmah, veliki je profesionalac, a na početku su i rezultati bili odlični. Nažalost, upalo se u tu crnu rupu, ekipa nije bila prava i ne sumnjam da bi i dalje bio na klupi samo da je dobio barem jednu utakmicu. Razlike između njih su velike, Roy je kliknuo mentalitetom i odnosom, družili smo se, dok je Moniz bio hladniji i više za sebe, ali svatko od nas ima neku svoju osobnost.
Spomenuli ste krizu, unutra ste cijelo vrijeme, što se dogodilo i prethodilo novoj promijeni trenera?
Gledajte, u nogometu vam ne treba puno. Malo kartoni, malo ozljede i začas uđeš u neželjenu seriju rezultata. I kao igrač sam ulazio u takve serije, nekad se izvučeš prije, nekad kasnije, ali doći će kraj i ovom našem nizu. Slaven nije za predzadnju poziciju, već za neke veće stvari i time se vodim.
Kako god bilo, dobili ste priliku, jeste li se nadali istoj? Sad će vas javnost ipak gledati drugačijim očima…
Pa mislim da je klub zato tako i odlučio. Evolviran sam u cijeli proces i tijek, znam dečke i to je najbolje rješenje. Spreman sam za sve izazove, sad sam u areni, sad sam gore, nije mala stvar biti trener u prvog ligi.
Odmah ste predstavili i stožer, novo ime u njemu je Delić. Osim njega, tu su Dodik, Hontić i Mikec.
Sve domaći dečki i sve dobri dečki, na Deliću sam inzistirao i on je bio moj uvjet. Znam ga kao profesionalca i bivšeg kapetana kluba i vjerujem da će nam biti od pomoći.
Recite nam kako je bilo na prvom treningu. Dosad ste bili u sporednoj ulozi, sad ste u glavnoj. Gledaju li vas igrači isto, je li drugačiji osjećaj?
Pa nije. Tu sam s dečkima već skoro godinu dana i znamo se jako dobro. Sad se odnosi malo mijenjaju, jer dosad smo bili više prijatelji, sad će se to korigirati, ali dobro, to je tako. Nema tu nekih velikih razlika.
Dobili ste povjerenje do kraja sezone, što znači da je sljedećih sedam kola za vas kvalifikacijsko. Osjećate li pritisak zbog toga?
Ne osjećam. Meni je bilo bitno dobiti šansu i vjerujem da ću je iskoristiti i nastaviti suradnju na obostrano zadovoljstvo.
Prvi potezi i ideje?
Nema se tu što puno mijenjati, prekratak je bio vremenski rok do prve utakmice. Moramo raditi na psihi i energiji, to je trenutno najveći problem. U zadnje vrijeme nismo dobro izgledali, moramo to promijeniti kako bi kvalitete naših igrača isplivale na vidjelo.
Ferenčini se zamjeralo da premalo koristi mlade igrače. Kako vi gledate na to? Hoće li ti dečki koje svi zazivaju dobiti više prilike?
Otkrit ću vam nešto. Sigurno bi dvojica (Jagušić i Krušelj) dobila priliku već u petak od prve minute da dva dana ranije nisu igrali zahtjevnu kup utakmicu. Kao što znamo, izborili su finale i napravili veliku stvar za klub. U svakom slučaju, imam ideju za te mladiće, obožavam ih, kao i njihov stručni stožer, i redovito ih pratim, to je meni najnormalnija stvar, jer svi smo mi jedan klub. S trenerom Gregurinom sam veliki prijatelji, čujemo se na dnevnoj bazi, skupa pijemo kave i daj bože da danas-sutra on bude na ovoj poziciji na kojoj sam ja trenutno.
U javnosti se dosta kritiziralo i Murića, no protiv Rudeša je bio onaj stari i preokrenuo je utakmicu.
On je nogometni genijalac koji udara loptu drugačije od ostalih igrača. Upao je u mali problem, nije ga krenulo ispočetka, nije se kasnije iz tog izvukao, ali dići će se. Siguran sam da bi ga svaki trener u Hrvatskoj odmah uzeo u svoju ekipu i mogu biti sretan da ga uopće treniram, ima magiju u nogama.
Rudeš ste uspješno prošli i prekinuli crni niz, sad dolazi Hajduk, malo je kola do kraja, jeste li si zacrtali ili su vam postavili neki cilj?
Na potpisu ugovora s direktorom i predsjednikom nismo razgovarali isključivo o ciljevima, ali jasno je da svi klub želimo vidjeti na višim pozicijama. Već sam rekao, Slaven nije klub za predzadnju poziciju i tu neće biti sigurno. Probat ćemo se dići za poziciju-dvije, neovisno o teškom rasporedu i činjenici da je do kraja ostalo malo kola, ali bacit ćemo se na glavu protiv svih. Lovimo što više pozicije i što prije igrači to shvate, utoliko će im biti i lakše.
Zanimljivo, Slaven kroji prvenstvo. Predzadnje kolo u Koprivnicu dolazi Dinamo, u zadnjem gostujemo kod Rijeke. Pitat će vas se još puno toga?
Tako je, nije to mala stvar. Bit ćemo u areni kad će se lomiti prvenstvo i mogu najaviti da ćemo teško prodati kožu svima. To će biti ozbiljne utakmice, doći ćemo na novi energetski nivo, biti konkurentniji i bolji i bit će tu svašta.
U vaše igračko vrijeme Koprivnica je bila neosvojiva utvrda, danas to više nije slučaj. Može li se to promijeniti i publika vratiti na tribinu?
Iskreno, ne sjećam se da smo u moje vrijeme kući izgubili utakmicu od Dinama ili Hajduka. Nadam se da ćemo vratiti to vrijeme, iako je tada sve bilo drugačije, od financija do igračkog kadra. Ali to je naš put i na njemu želim vidjeti ovu momčad. Da smo kući lavovi i da u Koprivnici nikome ne bude lako igrati. Mi smo bili poznati po srčanosti na domaćem terenu i to moramo vratiti. Samo takvim pristupom vratit ćemo i navijače.
FOTO Nikola Wolf
