Nekoliko zemljovida pokazuje kako su izgledali nekadašnji Imbriovec i Đelekovec. Zemljovid Križevačke županije iz jozefinskog vremena (80. godine 18. stoljeća) pokazuje okoliš Imbriovca i Đelekovca. Imbriovec (Jambrovcze) sa svih strana bio je okružen šumarcima, dok su nešto veće šumske površine ucrtane sjeverno, južno i zapadno od sela, najmanje ih je bilo prema Đelekovcu.
Uz Imbriovec (zapadno, gdje je danas potok Segovina) tekao je potok Prudnica koji se jugoistočno od Imbriovca ulijevao u potok Rasinicu. Segovina je tekla sjeverno od Imbriovca i Zablatja, a južno od Maloga Otoka. U okolici Imbriovca nije zabilježen nijedan naziv polja. Ucrtani su poljski putovi koji su povezivali Imbriovec sa susjednim selima Pustakovcem (jugozapadno), Zablatjem (sjeverozapadno), Malim Otokom (sjeveroistočno) i Đelekovcem (istočno). Uz puteve prema Đelekovcu i Malom Otoku bili su drvoredi. Iz ove karte vidi se i struktura naselja Imbriovec. Selo se pružalo u smjeru sjever-jug, a negdje na dvije trećine duljine ulice koja se pružala u tom smjeru nalazilo se spajanje s manjom ulicom koja je vodila istočno, tj. u smjeru Đelekovca. Na križanju ovih ulica bila je ucrtana crkva. Veći dio kuća pruža se užim dijelom prema ulici, a tek nekoliko kuća pruža se dužim dijelom. Oko svih kuća ucrtane su okućnice koje su nešto šire na sjeveroistočnom dijelu sela gdje je ujedno najmanja koncentracija kuća.
Đelekovec
Na istoj karti ubilježeno je selo Đelekovec. U okolici Đelekovca jasno se vidi da su procesi krčenja toliko napredovali da šumskih površina uopće nije bilo sjeverno, jugoistočno i istočno od sela. Najveća koncentracija šuma i šumaraka je zabilježena zapadno i jugozapadno. Kroz Đelekovec su prolazili važniji putovi prema Legradu (odnosno u odvojku kod mosta preko potoka Segovine sjeverno od Đelekovca i preko Velikog Otoka do Ludbrega), Torčecu i Botovu (prema županiji Šomođ) te Koprivnci. Južno od Đelekovca se potok Rasinica (danas Rasenica) ulijeva u Gliboki, dok se potok Segovina koji je tekao sjeverno od Đelekovca ulijevao u Malu Dravicu koja predstavlja stari tok rijeke Drave. Mala Dravica tekla je od Legrada od sjevera prema jugu, uz najistočniju đelekovečku ulicu. Kod Đelekovca je tekla u obliku luka i skretala prema istoku gdje se ulijevala u rijeku Dravu. S lijeve strane Male Dravice (sjeveroistočno od Đelekovca) ucrtan je toponim Gradišće, s desne strane Male Dravice (sjeverozapadno od Đelekovca) nalazi se toponim Cirkvišće. Posebno je zanimljivo da se Gradišće nalazi vrlo blizu Cirkvišću, što očito nije slučajno. Uz sjeverni rub Đelekovca upisan je toponim Bezje, jugoistočno od Đelekovca je upisan toponim Pruvnica (Brunica), a južno od sela toponim Močvar (južno od Glibokog je ubilježen i naziv Tomanica). Oko sela bila je mreža poljskih putova od kojih je jedan povezivao selo. Uz zapadni rub sela bilo je seosko «gmanje» (Freithof). Po ovoj karti vidi se da su postojale dvije jezgre sela. Jedna je bila koncentrirana u zapadnom dijelu, a druga uz crkvu u istočnom dijelu sela. Glavna đelekovečka ulica išla je u smjeru istok-zapad te povezivala dvije spomenute jezgre naseljenosti. Gotovo sve kuće bile su okrenute prema ulici užim dijelom (tzv. «jedinke»), a oko svih kuća nalazile su se okućnice.
Na karti Križevačke županije iz 1810. godine vidi se da je kroz Đelekovec prolazilo veći put od Koprivnice do Legrada. U Đelekovcu se na njega spajao put prema Botovu i Zákányu. Iz izgleda Đelekovca vidi se da su upravo ti putovi utjecali na širenje sela uz njih. Uz blizini Đelekovca nalazio se teritorij Zaladske županije, a vidljivi su stari rukavci rijeke Drave istočno od naselja. U to je vrijeme potok Segovina tekao sjeverno, a potok Gliboki južno od Đelekovca. U blizini sela nigdje nisu ucrtane šumske površine. Za razliku od Đelekovca, u blizini Imbriovca bile su ucrtane šumske površine sjeverno i zapadno od sela. Imbriovec se nalazio izvan glavnih prometnih komunikacija.
Zahvaljujući katastarskim planovima poznata je struktura sela Đelekovca i Imbriovca te njihov okoliš sredinom 19. stoljeća. Prema katastarskom planu iz 1859. godine, Đelekovec je imao oko 170 parcela sa kućama i javnim zgradama. Središte sela je bilo oko crkve (Velike Gospe odnosno Maria Himmelfahrt) i školske zgrade. Od potoka Dravica (Dravica Bach), koji je bio istočno od naselja, jedna je ulica vodila u smjeru istok-zapad. Vidljivo je da potok Dravica zapravo označava stari tok rijeke Drave. On je u velikom dijelu utjecao na formiranje granica katastarske općine Đelekovec jer je prostor s njegove lijeve obale pripadao Legradu, a s desne obale Đelekovcu. Uz dio obale vodio je put koji je povezivao dva dijela Đelekovca.
Druga se ulica uz crkvu pružala prema jugu (prema Torčecu). Ona se nekoliko parcela prije seoskog groblja (koje je i tada bilo na današnjem mjestu), račvala u tri dijela formirajući mali trg na kojem je ucrtana vodena površina. Školska zgrada bila je smještena preko puta crkve i župnikova stana, a oko nje je bila veća parcela u vlasništvu općine Đelekovec oko koje je su bile kuće raspoređene u ulice u obliku četverokuta. Zapadno od škole i crkve pružala se vjerojatno glavna đelekovečka ulica. Postoji mogućnost da se ta ulica formirala na mjestu ranijeg zajedničkog zemljišta (pašnjaka), a zajedničko općinsko zemljište kod škole moglo bi biti njegov ostatak. Veliki zajednički pašnjak nastavlja se direktno na glavnu ulicu i bio je smješten s obje strane ceste koja je povezivala Legrad i Koprivnicu. Sličan primjer pretvaranja općinskog pašnjaka u stambenu zonu imamo u zagrebačkom ruralnom naselju Horvati kod Trešnjevke, što je istraživala Mirela Slukan Altić u svojoj disertaciji.
Nakon dvije parcele od crkve skretala je mala uličica u smjeru juga, a nakon još tri i druga uličica prema jugu. Obje su se uličice nakon nekoliko kuća spojile i nastavljale kao jedinstvena ulica prema jugu i kasnije prema istoku (prema jugu je bila samo jedna osamljena kuća, a prije nje dvije odvojene vodene površine). Na kraju glavne ulice postojao je još jedan odvojak prema jugu (s četiri kuće). Zanimljivo je da su sve parcele u navedenim ulicama relativno široke.
Parcele su bile uže u ulici koja je išla u smjeru jug-sjever, ali paralelno s cestom Legrad-Koprivnica i koja je bila fizički odvojena od središnjeg dijela naselja. Kuće su u njoj bile sa istočne strane (izuzetak je bila jedna kuća i tri gospodarske zgrade smještene na zapadnoj strani), a zapadno uz rub ulice bili su vrtovi na koje se nastavljao općinski pašnjak. Ta se ulica spajala s cestom za Legrad i nastavljala kao ulica koristeći trasu ceste. Na mjestu spoja postojala je uličica od svega nekoliko kuća prema jugozapadu, nakon koje se nastavljao općinski pašnjak.
Atipično selo
Sa zapadne strane općinskog pašnjaka ucrtana je ulica s 19 kuća, od kojih je jedna bila naslonjena na put koji je povezivao Đelekovec s Imbriovcem. U toj ulici kuće nisu bile smještene uz rub ceste, nego su s istočne i zapadne strane unutar iste parcele u pravilu bile gospodarske zgrade, dok su vrtovi bili na istočnom rubu dvorišta (uz općinski pašnjak).
Ako Đelekovec usporedimo s okolnim naseljima, vrlo lako možemo doći do spoznaje da je ono bilo atipično. Dok je u okolnim selima pa čak i u trgovištu Legrad većina kuća bila građena od pletera odnosno od nečvrstog materijala, u Đelekovcu su gotovo sve kuće bile građene od čvrstog materijala (opeke). Koji je bio razlog tome? Je li nakon neke katastrofe (npr. požara) selo bilo planski izgrađivano ili bismo uzroke mogli tražiti u nečemu drugome? Vjerujem da će na ova pitanja dati odgovor buduća istraživanja.
Zanimljivo je da su pročelja velike većine kuća bila okrenuta prema dvorištu (ili su barem bila tako ucrtana). U glavnoj ulici i ulici prema Torčecu kuće su u pravilu bile smještene uz rub ulice, dok se u ulici koja je išla paralelno (ali istočnije) uz cestu Koprivnica-Legrad, u središnjem dijelu ulice, velik dio kuća dodiruje s ulicom. Velika većina parcela uz đelekovečke kuće ima dvije gospodarske zgrade u nizu, a uz dio glavne ulice te prvi dio ulice prema sjeveru (paralelne s općinskim pašnjakom) te u dijelu ostalih ulica nakon gospodarskih zgada nalaze se livade s voćnjacima.
Veliki općinski pašnjak nalazio se istočno od Đelekovca, a bio je označen toponimom Dolnji Batjan. Južno od sela zabilježen je toponim Sela, sjeverozapadno je Gornji Batjan, a jugozapadno Brestovec. Velika koncentracija vrtova bila je istočno i sjeverno od naselja uz Dravicu. Južno od Đelekovca su ucrtani potoci Rasinica i Gliboki (Gluboki). Uz toponim Brunica (istočno od Đelekovca i od toponima Dolnji Batjan) ucrtana je kuća s gospodarskom zgradom vlasništvo Ferdinanda Inkeya. Brunica je ucrtana u poluokruženju Dravice, a na Dolnjem Batjanu zapadno od nje bile su pravilo strukturirane velike zemljišne površine (veće od 145 jutara) u vlasništvu Ferdinanda Inkeya, a južno i zapadno od njih ranije spominjani općinski pašnjak (te školski pašnjak). Uz kuću se južno nalaze dvije gospodarske zgrade, a istočno je ucrtan vrt. Veća općinska zemljišta (Gjelekovec Gemeinde) – pašnjaci su se nalazili su se i na prostoru Lubenovca (Ljubenovca) tj. između posljednjih kuća u ulici koja je vodila prema sjeveru (Legradu) i Dravice.
Sjeverni dio prostora sela Đelekovca (katastarske općine) bio je ograničen Dravicom (Dravica Bach) odnosno starim tokom rijeke Drave. Sjeverni dio katastarske općine Đelekovec naziva se Ljubenovec (iako stanovnici to polje nazivaju Lubenovec) i on je gotovo sa svih strana okružen postojećim (Dravica) ili starim vodotocima. Na zapadnom rubu Ljubenovca (Lubenovca) nalazi se ušće dva presušena vodotoka, a malo istočnije ušće presušenog vodotoka u Dravicu. Možemo pretpostaviti da je Lubenovec bio zapravo dio riječnog meandra o čemu svjedoči da je na istok vodio put prema Ludbregu. Zanimljivo je da preko Lubenovca do sela Đelekovec prolazila cesta koja je povezivala Legrad i Koprivnicu. Najveće površine u Lubenovcu imao je Ferdinand Inkey. Kako su u upisniku prekrižene površine u vlasništvu Đelekovčana, moguće je da ih je Ferdinand Inkey kupio od njih. Dio Lubenovca bliže Đelekovcu bio je u vlasništvu općine Đelekovec, a uz Dravicu je bio skup vrtova sitnih parcela u vlasništvu Đelekovčana.
Zanimljivo je da se sjeverno od sela Đelekovec spominju dva Cirkvišča. Jedno je bilo sjeverno od Lubenovca (istočno uz rub ceste prema Legradu), a drugo jugozapadno od Lubenovca (između ovog polja i Đelekovca). Na Cirkvišču je općina Đelekovec imala šume. Zapadno od Cirkvišča ucrtan je stari vodotok koji ujedno čini dio istočne granice katastarske općine Đelekovec. Južno od Lubenovca ucrtano je Bezje (marof) s posjedima i zgradama (od kojih su dvije od opeke, a jedna od pletera) grofice Eve Koretić. Velik dio Bezja držao je Teodor Gjurgjević (Đurđević). Između Bezja i sela Đelekovec ucrtano je polje Gornji Batijan. Između sela Đelekovec i Imbriovec ucrtano je polje Brestovec, a na zapadnoj granici Đelekovca ucrtana je šumska površina u vlasništvu općine Đelekovec. Južne granice Brestovca ograničavao je potok Rasenica (Rasinica). Južno od sela Đelekovec nalazi se polje Sela, a istočno Dolnji Batijan, a još istočnije uz Dravicu je ranije spominjana Brunica.
Između potoka Rasenice (Rasinice) i Glibokog nalaze se polja sa sitnim parcelama u vlasništvu Đelekovčana te nekoliko većih zemljišnih površina u vlasništvu Ferdinanda Inkeya (upisano Inkaya) koje su ranije bile u vlasništvu Đelekovčana. Između Rasenice i Glibokoga na zapadu je ucrtano polje Poljice, u sredini Medjurič, a zapadno (preko potoka Rasenice) Križanje i Poljanice. Na Poljanici je bio posjed Ferdinanda Inkeya (parcele su ranije bile u vlasništvu Đelekovčana). Na jednoj parceli bile su ucrtane dvije kuće ili gospodarske zgrade od opeke. Na jugu katastarske općine Đelekovec je ušće potoka Rasenice u Gliboki, a nizvodno je bio mlin u suvlasništvu Blaža i Gjure Čižmaka.
Prema katastarskoj karti iz 1859. godine Imbriovec se sastojao od dvije ulice – jedna se pružala smjerom sjever-jug, a druga pod pravim kutom skreće prema istoku tvoreći zarotirano slovo «T». Južno od naselja teku (u smjeru zapad-istok) potoci Rasenica (Rasinica Bach) i Gliboki (Gluboki Bach), a u blizini se vidi korito starog potoka Glibokog (stari Gliboki).
Položaj kuća
Gotovo sve kuće i gospodarske zgrade bile su izgrađene od nečvrstog materijala. Ukupno je bilo ucrtano 60 kuća: «jedinki» 43 i «fronti» 17 kuća. Od opeke je bilo građeno samo sedam zgrada: crkva sv. Imbre na malom trgu u središtu sela, pet kuća u ulici koja se pruža u smjeru sjever-jug (župni dvor, Miške Novoselca, Imbre Gjurkana, Marka Megjimorca, Martina Fička) te škola u ulici prema istoku (preko puta crkve) odnosno prema Đelekovcu. Ulica koja ide u smjeru sjever-jug, sjevernije od posljednih kuća račva se u dva puta – jedan prema Zablatju, a drugi prema Malom Otoku. U smjeru prema jugu završava okružena kućama (vjerojatno zbog ograničenja starim vodotokom ucrtanim južnije), no na udaljenosti od približno trećine od juga jedan put skreće prema zapad odnosno prema selu Pustakovec. Na tom je putu ucrtan most preko starog vodotoka.
Kuće su bile smještene uz rub ulice, a gospodarske zgrade unutar dvorišta. Zanimljivo je da su sve kuće pročeljem bile okrenute prema ulici (ili je kartograf jednostavno povukao crtu zadebljanja na uličnoj strani iz nedovoljno poznatog razloga). Velika većina parcela bila je uska i pružala se od ulice prema vrtovima koji su bili iza gospodarskih zgrada. Uži rub parcela bio je prema uličnoj strani. Kuće su bile smještene uz sam rub ulice, a gospodarska zgrada bila je fizički odvojena, ali u nizu iza kuće. Ima primjera i više gospodarskih zgrada u nizu iza kuće. Vrtovi su najčešće bili iza gospodarske zgrade, a rijetko uz kuću.
Zapadno i južno od gospodarskih zgrada Imbriovca, odnosno od kraja parcela koje prikazuju okućnice vide se ostaci starog vodotoka. Važno je spomenuti da je spomenuti stari vodotok odredio fizionomiju cijelog naselja i pružanje ulica. Na kraju ulice koja se pruža prema istoku stari vodotok, kao veliki meandar, zaokreće prema jugu i ulijeva se u potok Rasenicu. Isti vodotok prema sjeveru čini granicu naselja i katastarske općine Imbriovec. Moguće je da je riječ o starom koritu potoka Rasenice. Sjeveroistočno od Imbriovca, u neposrednoj blizini posljednjih kuća, ucrtana je mala vodena površina. Polja južno od vrha meandra označena su toponimom Dvorišče.
Na stare šume odnosno na proces krčenja šumskih površina upućuju toponimi Zakerčki i Nove Kerče južno od Imbriovca, Stari Kerč na zapadu i Kerčec na sjeveru. Iz ovih naziva može se vidjeti da je krčenje šuma počelo zapadno od naselja. Osim spomenutih, jugozapadno od naselja upisani su nazivi polja Čanovec i Volače, zapadno je Žandar, sjeverno su Veliko Polje, Dvorišče, Mostišče i Smerčki, istočno su Podhrastje, Hudo Polje, Kolarina, Brestovec, Kolarina i Melski Kut, južno je Hrasko Polje, a jugoistočno Polana. Na Zakerčima, Novim Kerčima i Polani (južno od Imbriovca) te na Podhrastju (zapadno prema Đelekovcu) bile su veće površine zajedničke (općinske) zemlje.
